Nogometni savez BiH nije donio konačnu odluku o prekidu Premijer lige, ali jeste dobio preporuku Takmičarske komisije. Ako je neko imao sumnju, trun dileme hoće li se igrati ili neće, danas je ona otklonjena.
Odluka će biti onakva kakva se mogla pretpostaviti još prije mjesec-dva. Trebalo je samo pogledati na tabelu, zbrojati bilo koja dva jednocifrena broja i imati, barem ovlaš, uvid u konstelaciju na političko-nogometnoj sceni BiH.
Ono što je zabrinjavajuće, međutim, jesu uvjerenja čelnih ljudi Nogometnog saveza da tri-četiri novinara, u vrh glave, pišući o frankeštajnovskom karakteru krovne kuće bh. fudbala to čine iz isključivog razloga jer su - "Amarovi" novinari, aludirajući da je Osimu, treneru Željezničara, opredjeljenje bilo da se igra Premijer liga. Po svaku cijenu.
Pa su oni, kao, pokrenuli neviđenu medijsku harangu da naude utjecajnim ljudima poput Vice Zeljkovića, predsjednika FK Borac i vjerovatno budućeg prvog čovjeka NSBiH ili sadašnjeg Dine Begića.
Valjda to tako ide u ovoj smiješnoj državi koju i NSBiH itekako oslikava - ako imaš imalo mozga i pomisliš da je normalno nešto što nije glupo, što se dešava baš svugdje oko tebe kao najnormalnija stvar, to automatski znači da te neko kupio i da si nečiji.
Šta će drugo pomisliti neko u državi u kojoj su završavanje, kupovina, ja tebi ti meni, brutalna pohlepa, sitnošićarstvo, tezgarenje i taldžijski marifetluci - osnovne privredne grane.
Pa i to što ne postoji više od četiri novinara koja su spremna pitati ikoga išta i ustrajati u svom pitanju kada upitani okoliša, sve drugo pričajući osim o onome za šta ga se upitalo, govori nešto o našem društvu.
Ako pomisliš da je totalni kretenluk da se ne igra fudbal tamo gdje se regularno voziš tramvajem, šetkaš tržnim centrima, pa čak ne moraš više ni masku nositi - ti si jedan obični plaćeni novinar i nečiji pijun. A najčešće se bude Osimov.
Kada si za Osima, umjesto za Prosinečkog prilikom izbora selektora, tada očito imaš neki interes ili su budala. Čuj da neki prosječni veznjak bude bolji trener od igrača Barcelone i Reala.
Međutim, šta je ovdje? Sjećanje nam seže jedno tri dana unazad, pa nam zato i jeste ovako kako je. Novinare se optuži da su Osimovi, ali onda nakon godinu kada krenu kola nizbrdo krene i naknadna pamet. Ma kakvi, svi su bili za Osima umjesto Prosinečkog.
Kao i kada kritiziraš određene ljude zato jer dovedu tridesetak igrača u jednom prelaznom roku, tada si opet Amarov, jer neko tamo od nekad nije dobar s Osimom, kose im se stavovi. Ovdje se prvo gleda s kim neko nije dobar, a to na šta se kritika odnosi potpuno je nebitno.
Amar Osim očito na leđima ima teško breme, iz raznih razloga. Ponekad zato što je Švabin sin, ali mnogo češće jer nije ničiji, a ovdje biti ničiji je kao hodati s vrećom cementa.
Ovima prvima iz priče, kojima niko ništa ne može savjetovati evo poruka: Nije vam Amar Osim protivnik ni "njegovi" novinari, protivnik vam je metafizičke prirode. Vrijeme kad-tad pokaže pravu sliku i ispostavi račun.
A dotad, možda bi se premijerligašima isplatilo da formiraju udruženje, kudikamo bi se za većinu njih sve poštenije odvijalo. Možda bi se kad-tad izdvojili iz društva Malte, Gibraltara, prošli koje pretkolo u Evropi...
