Dijelovi Amazona suočeni su s pritiscima koji bi mogli dovesti do "tačke s koje nema povratka" do 2050. godine, što bi dovelo do velikog kolapsa šumskih sistema, upozorili su naučnici, a piše Guardian.
Studija objavljena u časopisu Nature otkrila je da će do sredine stoljeća 10% do 47% amazonskih šuma biti ugroženo kombinacijom utjecaja uključujući globalno zagrijavanje, promjenjivu količinu oborina, duže sušne sezone, krčenje šuma i požare.
To bi moglo potaknuti kolaps šumskih ekosistema, potencijalno potaknuti daljnje klimatske promjene, uzrokovati nepovratan gubitak divljih životinja, utjecati na količinu padavina u regiji i Južnoj Americi te pogoditi živote, kulture i sredstva za život.
Amazonska prašuma dom je više od 10 posto kopnenog životinjskog svijeta, pohranjuje ogromnu količinu ugljika uzrokovanu ljudskim aktivnostima i ima učinak hlađenja koji pomaže stabilizirati klimu.
No, otpornost šuma u regiji opada od ranih 2000-ih, upozorava studija.
Istraživanje, koje su proveli naučnici iz Brazila i diljem svijeta, proučavalo je uzroke nedostatka vode u Amazoni koji vrši pritisak na šume, koristeći zapise tokom 65 miliona godina, klimatske modele i podatke poput satelitskih slika širenja šumskih požara i krčenja šuma od 1980-ih.
Amazoni prijete rastuće temperature, povećanje broja uzastopnih suhih dana i promjene u obrascima oborina zbog kojih neka područja postaju mnogo suša, a druga vlažnija, navodi se. Čak 38% preostale amazonske šume degradirano je sječom, požarima pod krošnjama i opetovanim ekstremnim sušama, dok cestovne mreže rade štetu u jezgri ekosistema.
Do 2050. godine 10 posto do 47 posto područja bit će izloženo kombinaciji prijetnji koje mogu izazvati pomak s prirodnih šuma na različite krajolike kao što su savane i degradirane šume ili druga područja s niskim drvećem.
To bi moglo ugroziti ulogu Amazona kao skladišta ili ponora ugljika, pogoršati lokalne utjecaje klimatskih promjena i utjecati na 40 miliona ljudi koji tamo žive, uključujući domorodačko stanovništvo i lokalne zajednice
Naučnici su rekli da bi krčenje šuma trebalo ograničiti na 10 posto izvornog amazonskih šuma, što zahtijeva okončanje deforestacije velikih razmjera i obnovu najmanje 5 posto regije, koja je već izgubila čak 15 posto svojih šuma.
Koautor Niklas Boers, iz PIK-a i profesor modeliranja Zemljinog sistema na Tehničkom univerzitetu u Münchenu, rekao je "da bi se amazonska šuma održala unutar sigurnih granica, moraju se kombinirati lokalni i globalni napori".
„Krčenje šuma i degradacija šuma mora prestat. Štoviše, potrebno je učiniti mnogo više kako bi se zaustavile emisije stakleničkih plinova širom svijeta,” rekao je.