U toku je proces priznavanja američke presude na sudu jedne članice EU. Nakon toga slijedi blokada finansijskih tokova Srbije i RS do naplate ili nagodbe...
Dvije presude američkog Okružnog suda u New Yorku po tužbama žrtava genocida protiv Radovana Karadžića, a u konačnici protiv Srbije i Republike Srpske nalaze se u ključnoj pravnoj fazi kada je naplata dosuđenog obeštećenja jedini mogući rasplet što će uskoro Aleksandru Vučiću, predsjedniku Srbije i Miloradu Dodiku, lideru Srba u bh. entitetu Republika Srpska uskoro postati novi teg oko vrata. Presuđeno obeštećenja žrtvama dostiže cifru od oko 96 milijardi USD (sa kamatama) što bi Srbiju i RS moglo odvesti u bankrot! Jer, naplata je naizbježna.
Poziv žrtvama - tužiteljima iz presuda
Pravni tim koji predvodi evropski advokat iz Munchena prof.dr. Ramo Atajić, certificirani njemački expert za pravo država bivše SFRJ i međunarodno pravo postupak je doveo u fazu priznavanja presuda na sudu jedne od članica EU. U postupak su uključeni i advokati iz Njemačke i SAD.
„Sud na području EU kojem se obraćamo će sigurno priznati tu presudu, jer postoji sporazum o međusobnom priznanju presuda između EU i SAD. Zasad nećemo otkrivati o kojem sudu u EU se radi,“ objašnjava Atajić. „Osim toga, sada je bitno da se u ovoj fazi u postupak uključe i oštećeni kojima je dosuđena odšteta za preživljeni genocid, zatvaranja, silovanja i razna maltretiranja. Neke od žrtava su u međuvremenu preminule, ali pravo na naplatu imaju njihovi nasljednici koji trebaju kontaktirati naš advokatski tim.“
Da podsjetimo, radi se o izvršenju presuda iz dva stara procesa koji su pokrenuti još 1993. godine na Okružnom sudu Južnog distrikta New York po osnovi univerzalne sudske juristikcije. Procesi su poznati pod nazivom: „Jane Doe v. Radovan Karadzic“, No. 93-Civ-0878 (PKL) (S.D.N.Y. ), gdje je odštetni zahtjev 4.9 milijardi USD i „Kadić i ostali protiv Karadžića i ostalih“, broj 1:93-cv-01163(PKL) (S.D.N.Y), sa odštetnim zahtjevom od 750 miliona USD.
Iz prve presude (93-Civ-0878 PKL) na odštetu mogu računati: Mirzeta Hirkić, Hava Jukić, Halida Mesić, Alma Vilogorac, Kemal Mehinović, dr. Emir Kapetanović, Fehim Fazlić te još 15 muških i ženskih osoba koje se na njihov zahtjev u javnoj presudi vode pod pravnim pseudonimom Jean Doe / John Doe.
Među oštećenima iz druge presude (93-cv-01163 PKL) pravo na naplatu odštete stekli su: S. Kadić, Jadranka Cigelj, Tesma Elezović, Nusreta Sivac, H. Harambašić, S. Menković te još nekoliko osoba čiji je identitet u javnoj presudi prikriven ili se navodi inicijalima (N.S., A.G., S.A., R.G., R.L. i M.S.). Tu su zatim i Rozalija Lorencin koja je l991. zatvorena u logor Bučje, držana u samici gdje je podvrgnuta torturi od vojnika tzv. VRSK, kao i Terezija Grgić (rođ. 21.01.1935.) koja je sprovedena u logor u Pakracu u oktobru 1991. godine.
Umjesto zastare, produžen rok naplate!
Tokom cijelog postupka, od same tužbe u New Yorku do danas u zastupanju žrtava učestvuje Amerikanac bosanskog porijekla Muradif Pajt, nezavisni istraživač za međunarodno, privatno, humanitarno i krivično pravo u procesima sa odštetnim zahtjevima. Također je i specijalista za priznanje i izvršenje američkih presuda građanskog i ugovornog prava u zemljama EU i bivše Jugoslavije, a u ovim predmetima pribavio je ključne dokumente da bi se izvršenje privelo kraju.
„Prijetila je zastara izvršenja presuda, predmet je godinama iz raznih razloga stajao neaktivan. Advokatski tim Radovana Karadžića je još 2018. godine podnio zahtjev da se proglasi zastara izvršenja. Međutim, uspjeli smo ishoditi da isti Okružni sud u New Yorku, koji je presude i donio, u oktobru produži period izvršenja za još 20 godina,“ tvrdi Pajt. „Samim tim izvršenje ovih pravosnažnih presuda je neminovno...na bilo koji način. Srbija i Vučić su godinama ignorirali moje pozive za nagodbu. Međutim, ubrzo će se uvjeriti da je međunardno sudstvo nemilosrdno u ovakvim slučajevima,“ dodaje Pajt.
Ovaj postupak su Srbija i bh. entitet RS dosad ignorirale floskulama da „njihovi sudovi ne priznaju američke presude“ ili da „nemaju para pa neće ni platiti“. Čini se da su sada u Beogradu i Banjaluci konačno shvatili u kakvoj su situaciji, obzirom da su počele prijetnje članovima advokatskog i istražiteljskog tima uz pritiske da se odustane od daljeg procesa. Međutim, od toga ne može biti efekta obzirom da je presuđena strana već uhvaćena u žrvanj međunarodnog pravnog mehanizma koji ne uvažava silu, nego pravne činjenice. Također, o prijetnjama obaviješteni su Ministarstvo sigurnosti BiH i relevantne ambasade u Sarajevu.
Nagodba, isplata na rate ili blokada finansija?
Ali, šta bi značilo to da će se odštete naplatiti „na bilo koji način“ ? Šta ako zaista nema novaca, niti imovine da osuđeni plate tako veliki iznos, a za šta realno pretpostavljamo da nema ? Advokat Ramo Atajić pojašnjava situaciju.
„Da, ovdje se radi o zaista velikom iznosu. Presuđenoj strani će se ponuditi – naplata ili nagodba sa oštećenima. U takvom postupku oštećeni mogu pristati na nagodbu, umanjenje odštetnog iznosa ili plaćanje kroz duži period. Klijenti koji su me već kontaktirali, zainteresirani su za što bržu naplatu pa čak i manjeg iznosa. Neki možda i ne žele popustiti. Zato je neophodno da me i ostali kontaktiraju u sarajevsku, zagrebačku ili kancelariju u Munchenu, kako bismo definirali konačne odštetne zahtjeve. Nagodba bi se odvijala među strankama u postupku“, kaže Atajić.
Nakon priznanja presuda na bilo kojem evropskom sudu obavještavaju se sve međunarodne finansijske institucije da presuđena strana ima finansijske obaveze po izvršnoj presudi i blokiraju se svi njeni finansijski tokovi, dok se ne postigne sporazum o naplati ili nagodbi. Sljedeći korak je da će sudski vještaci utvrditi mogućnosti i resurse presuđene strane da plati dosuđeni iznos te procijeniti vrijednost imovine iz koje bi se presuda naplatila, kako u zemlji tako i u inostranstvu. O tome je nedavno u programu Face TV govorio pravni eskpert iz Zagreba Sulejman Tabaković.
Opstrukcije bh. vlasti
Prof. dr. Atajić poznat je kao osnivač Univerziteta i prvi dekan Pravnog fakulteta u Bihaću, doktorirao je u Cirihu, predavač je na više fakulteta u BiH. U 40 godišnjoj advokatskoj karijeri vodio je niz procesa vezanih za pravo država bivše SFRJ i međunarodno pravo, a koji se odnose na sukcesiju imovine bivše Jugoslavije. Notar je i sudski je tumač za slovenački i njemački jezik, ali je malo poznato da je napravio i prijevod Kur'ana sa Tefsirom! U elaboriranju činjenica o izvršenju američkih presuda, gdje zastupa žrtve pro bono tj.o svom trošku, otkriva zanimljivo ponašanje državnih organa Bosne i Hercegovine.
„Bilo bi dobro da ove presude priznaju i sudovi u Srbiji i BiH, npr. Kantonalni sud u Sarajevu. Naravno, od Srbije to niti ne očekujemo, moraće se djelovati na temelju odluke suda iz EU. Ali, ni vlasti u BiH na svim nivoima nisu uopće zainteresirane za realizaciju ovih presuda, niko nije uradio ništa u zadnjih 20 godina, iako smo ih više puta podsjećali. Satisfakcija žrtvama i finansijsko kažnjavanje zločinačkih režima (Srbije i RS) njih praktično ne zanima, jer bi dio obeštećenja mogao ići na teret BiH. Pitam se, gdje je tu onda pravo žrtava i obaveza države da ih pravno i materijalno zaštiti!?“
Atajić otkriva i da pojedinci u vlasti BiH „nisu zainteresirani niti za povrat imovine vlasnika iz BiH koja je ostala u drugim republikama bivše SFRJ, ali koja je trebala biti vraćena prema Sporazumu o sukcesiji iz 2001. godine. Upozoravao sam i na ovaj problem, ali bez efekta!“
Međutim, u ovom kontekstu bitna je povoljna okolnost da će se proces naplate obeštećenja odvijati u pravnim institucijama izvan njihovog uticaja. A s druge strane, pripremu i plan za izvršenje ove presude izvršio je tim pravnih eksperata iz Njemačke, SAD, Bosne i Hercegovine i Hrvatske koji imaju višedecenijsko iskustvo i nesumnjivu kompetentnost za uspješno okončanje posla.
Karadžić „pokopao“ RS, a Hag Srbiju
Što se tiče dijela odgovornosti za zločine (i plaćanje odštete) koji se odnosi na RS, presudne krive poteze povukao je upravo Radovan Karadžić. On je 1993. angažirao poznate američke advokate Ramseya Clarka i Lawrencea W. Schillinga koji su cijelo vrijeme vodili njegovu odbranu. Ali, nakon jula 1996. godine, kada je podignuta optužnica u ICTY-ju, Karadžić je bojeći se hapšenja izbjegavao doći na svjedočenje da bi u decembru 1997. i zvanično obavijestio Sud da odbija učešće u daljem procesu. Sud je zatim (2000.) presudio u korist žrtava – tužitelja i usvojio sve tužbene zahtjeve, jer se smatralo da je odustajanjem od odbrane Karadžić priznao sva navode iz tužbi! Entitet RS je danas odgovorna zato što je Karadžić ovdje presuđen kao predsjednik, tj. odgovorni zvaničnik RS (as a state actor), a ne kao fizičko lice. Presude su kasnije ojačane činjenicom da je Karadžić osuđen i u ICTY-ju za sva djela koja je tretirao i američki sud.
Za dokazivanje odgovornosti Srbije, osim presuda ICTY-ja za zločine u BiH sa kojima je Srbija nesumnjivo povezana, ključna je presuda Međunarodnog suda pravde, gdje se navodi da je Srbija odgovorna, jer „...nije spriječila genocid u Srebrenici...“
Advokatski tim već se obratio ambasadama Njemačke, Velike Britanije i SAD te OHR-u kako bi dali podršku izvršenju pravednih presuda u korist žrtava genocida. Bit će zanimljiv posebno odnos Ambasade SAD obzirom da je ova država i donijela presude u kojima stoji stav iz američkog zakona da „...ovaj sud zadržava nadležnost nad ovom radnjom za sve postupke koji uključuju registraciju i izvršenje ove presude.“ Ovo je posebno bitno u momentu kada dužnost predsjednika SAD preuzima Joe Biden, čija je dolazeća Administracija već najavila rezove na Balkanu, a njegov osobni odnos prema ratu u BiH i genocidu je odavno dobro poznat...
