Predsjednik SAD-a Donald Trump ušao je u drugi mandat s obećanjem da će reformisati američku diplomatiju. No, prema svjedočenjima zaposlenika State Departmenta i bivših diplomata, umjesto reformi, Trumpova administracija urušava ovu instituciju do te mjere da, kako tvrde, potkopava i sam američki globalni utjecaj.
Osam mjeseci nakon početka novog mandata, više od polovine ambasadorskih mjesta ostalo je nepopunjeno, dok su mnoge ključne funkcije povjerene vršiocima dužnosti bez potrebnog iskustva. Diplomati tvrde da su u velikoj mjeri isključeni iz političkih razgovora i da su često primorani provoditi nejasne naredbe, uz sveprisutan osjećaj straha i prijetnje gubitkom posla ili napredovanja.
Strah i “lojalnost” kao mjerilo
Politico navodi svjedočenja više službenika State Departmenta i bivših diplomata koji su željeli ostati anonimni zbog straha od otkaza. Oni tvrde da se diplomate sve više posmatraju samo kao izvršioci odluka, dok je njihov stvarni utjecaj na kreiranje vanjske politike sveden na minimum.
Ronald Neumann, bivši američki ambasador u Afganistanu, upozorava da potiskivanje iskrenog izražavanja neslaganja može dovesti do “spoticanja o opasnosti koje se mogu izbjeći”.
Posebnu zabrinutost izazvala je odluka državnog sekretara Marca Rubia da pri unapređenju diplomata uzima u obzir njihovu “odanost” administraciji. Diplomati u tome vide test lojalnosti osmišljen da uguši svaku kritiku i kreativnu ideju.
Otuđenje saveznika i špijunske sumnje
Trumpova administracija, prema ocjenama diplomata, promijenila je prioritete State Departmenta. Umjesto promocije demokratije, ljudskih prava i humanitarne pomoći, sada je fokus na restriktivnijem pristupu migracijama i promociji američkih kompanija. Mnogi upozoravaju da ovakav kurs udaljava SAD od tradicionalnih saveznika.
Istovremeno, u nekim ambasadama je osoblje upozoreno da osjetljive teme razgovaraju samo uživo, jer postoji bojazan da je instaliran softver za nadzor elektronske komunikacije. State Department je ove tvrdnje odbacio kao “potpuno lažne”.
Diplomati ipak priznaju da se atmosfera promijenila i da je “kanal za neslaganje”, kojim se nekada anonimno izražavalo protivljenje političkim odlukama, sada gotovo mrtav jer se zaposleni boje odmazde.