Godine 1995. vojnom intervencijom, predvođenom Sjedinjenim Američkim Državama, okončan je troipogodišnji rat u Bosni.
Zajedno s Evropskom unijom, SAD su uložile velika sredstva u izgradnju mira. Sada, proruski akteri prijete da će izbaciti budućnost zemlje sa zapadnim institucijama, sprečavajući njeno pristupanje NATO-u.
Ranije ovog mjeseca, ruski ambasador u BiH iznio je prikrivenu prijetnju zemlji u slučaju da odluči nastaviti s članstvom u NATO-u, prenosi američki magazin Foreign Policy.
NATO: Glavni razlog provedbe Dejtonskog sporazuma
Prozor za mogućnost da SAD i NATO djeluju i požele dobrodošlicu BiH u savez je još uvijek otvoren. Ali, možda se počinje zatvarati.
U jeku rata u Ukrajini, vrijeme je da se iskoristi zamah i proširi NATO na BiH.
Misija pod vodstvom NATO-a je uspješno provela vojne aspekte Dejtonskog sporazuma, okončavši ratni pokolj, od kraja 1995. do 2004. godine.
Snage od 60.000 vojnika bile su glavni razlog zašto zemlja nije ponovno skliznula u sukob. Zapravo, NATO-u se općenito pripisuje zasluga za osiguranje prijeko potrebne sigurnosti u poslijeratnoj BiH.
Desetljećima su ulazak u EU i NATO glavni strateški ciljevi BiH, iako je NATO neuporedivo važniji.
Novija historija zemlje, obilježena unutarnjom secesijom i vanjskim uplitanjem susjedne Srbije i Hrvatske 1990-ih, stalni je podsjetnik na nužnost stjecanja sigurnosnog kišobrana.
Odluka BiH o članstvu u NATO-u jasno je postavljena 2005. godine kada je usvojen Zakon o odbrani. Članak 84. ovog zakona kaže da će sve institucije na državnom nivou, uključujući Predsjedništvo, Vladu na državnom nivou i Državni parlament, raditi na postizanju punopravnog članstva u NATO-u.
Međutim, potkopavajući funkcioniranje Bosne, anti-NATO snage rade na tome da zemlja ostane krhka i da ne ispuni uvjete za punopravno članstvo u savezu.
U ovoj misiji sabotaže pomaže im politički sistem zemlje. Jedan je od najsloženijih na svijetu, za populaciju manju od 3 miliona.
Ovaj sistem znači da su potrebni mjeseci da se formiraju vlade na različitim nivoima širom zemlje.
Otprilike 10 glavnih političkih stranaka u zemlji istovremeno je i na vlasti i u opoziciji na različitim nivoima vlasti. To, zajedno s etnički utemeljenom politikom i vetom, efikasno sprečava promjene.
Postoje šire posljedice
BiH se suočila s institucionalnim zastojem, secesionizmom, neobuzdanom korupcijom i vanjskim miješanjem u ono što se pokazalo kao desetljeće i po dugotrajne nestabilnosti.
Postoje šire posljedice za proruske aktere koji potiču nestabilnost u ovom uglu Evrope. Destabilizacija BiH lako bi se mogla preliti na susjedne države članice NATO-a, Hrvatsku i Crnu Goru.
Obala Bosne i Hercegovine od 20 kilometara jedina je teritorija na Jadranskom moru koja nije članica zapadnog vojnog saveza.
S proruskim političarima koji su također utjecajni u Crnoj Gori, Rusija bi dobila pristup toplim vodama. To znači da su dvije zemlje koje su nekad bile prozapadne postale sukobljene između Zapada i Rusije.
Najgori mogući scenarij koji razmatraju neki analitičari je otvaranje novog fronta na Balkanu kako bi se odvratila pažnja od rata u Ukrajini.
Sarajevo je udaljeno sat leta od Beča, a početkom 1990-ih stotine hiljada bosanskih izbjeglica krenule su prema zapadnoj Evropi. Ulaganje u sigurnost BiH direktno je ulaganje u sigurnost Evrope.
Ako integracija BiH u NATO bude u zastoju - kao što se očekuje - poruka za SAD i njihove saveznike u vojnom savezu je jasna: primite BiH u NATO prije nego što bude prekasno!
