Američke snage promijenile su način izvođenja napada na Iran i sve češće gađaju infrastrukturu u unutrašnjosti zemlje. Dok su u početku prioritet bili vojni ciljevi, sada se na meti nalaze mostovi, tuneli, ceste, željezničke pruge, elektrane i postrojenja za desalinizaciju morske vode.
Prema pisanju Deutsche Wellea, najteže je pogođena južna iranska pokrajina Hormozgan, strateški važna zbog blizine Hormuškog moreuza.
Iranski mediji objavili su da je 17. jula na području Hamira uništeno šest mostova. Iranske službe tvrde da je u napadima poginulo najmanje osam osoba.
Hiljade ljudi ostale bez pitke vode
Nakon bombardiranja postrojenja za desalinizaciju prekinuta je opskrba pitkom vodom za približno 10.000 stanovnika u 20 sela. Ovaj podatak iznio je predstavnik kompanije za vodovod i kanalizaciju Hormozgana, a prenijela je iranska agencija Tasnim.
SAD su ranije potvrdile pogibiju dvojice svojih vojnika u iranskim raketnim i napadima dronovima u Jordanu.
Američka vojska saopćila je da su u znak odmazde napadnuti iranski nadzorni sistemi, vojna logistička infrastruktura, podzemna skladišta oružja i pomorski objekti. Cilj je, kako tvrdi Washington, oslabiti sposobnost Irana da napada brodove u Hormuškom moreuzu.
Američki predsjednik Donald Trump prethodno je zaprijetio da će za svaki brod koji Iran napadne gađati po jedan iranski most ili elektranu.
Zašto su mostovi i pruge postali mete
Shukria Bradoost s američkog univerziteta Virginia Tech smatra da Washington pokušava pojačati pritisak na Teheran kako bi ponovo otvorio Hormuški moreuz.
Prema njenoj procjeni, SAD više ne pokušavaju ukloniti samo direktne prijetnje pomorskom saobraćaju nego i uništiti infrastrukturu koja bi Iranu omogućila obnavljanje vojnih kapaciteta.
Mostovi, ceste i željezničke pruge tako su postali mete kako bi se otežalo prebacivanje iranskih projektila i dronova prema jugu, odakle mogu ugroziti američke snage i njihove saveznike.
Bradoost je upozorila da bi se sukob mogao dodatno proširiti ukoliko Teheran nastavi ugrožavati pomorski saobraćaj.
Otok Hark mogao bi postati sljedeća velika meta
Američke snage do sada su izbjegavale uništavanje ključnih energetskih postrojenja na otoku Hark u Perzijskom zaljevu, preko kojeg se odvija približno 90 posto iranskog izvoza nafte.
Otok se nalazi tridesetak kilometara od iranske obale i podmorskim naftovodom povezan je s kopnom. Njegov značaj za iranski izvoz potvrđuju i podaci prema kojima je Hark glavni iranski izvozni terminal.
Analitičar Ahmad Vahšiteh iz Centra za strateška istraživanja u Moskvi smatra da je ključno pitanje namjeravaju li SAD vojno zauzeti Hark ili ponovljenim napadima stvoriti dojam da je jug Irana pao i da njegova energetska infrastruktura više nije funkcionalna.
„Ako Iran u pregovorima ne pokaže spremnost na kompromis, SAD bi mogle pojačati pritisak na otok Hark kako bi iranski izvoz nafte praktično smanjile gotovo na nulu“, rekao je Vahšiteh za DW.
Taktika bi se mogla obiti o glavu Trumpu
Potpuno zaustavljanje izvoza iranske nafte moglo bi izazvati snažan potres na svjetskom tržištu energenata i nagli rast cijena. Posljedice bi osjetile i Sjedinjene Američke Države, što bi moglo stvoriti političke probleme predsjedniku Donaldu Trumpu.
U novembru se u SAD-u održavaju izbori za Kongres, a republikanci strahuju za većinu u Senatu i Predstavničkom domu.
Američki napadi obustavljeni su tokom vikenda, dok Oman pokušava posredovati u postizanju dogovora o plovidbi Hormuškim moreuzom. Cijena nafte već je dostigla približno 100 dolara po barelu.
Teheran najavljuje osvetu
Uprkos potpisanoj izjavi o namjeri između SAD-a i Irana, retorika iranske vlasti postala je još oštrija nakon sahrane bivšeg vrhovnog vođe Alija Hameneija, koji je poginuo u američko-izraelskom napadu na njegovu rezidenciju.
Iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi u javnim nastupima sve češće najavljuje osvetu.
„Naše odbrambeno načelo je jasno: Oko za oko“, napisao je Araghchi na društvenoj mreži X.
Poručio je da će svaki napad na Iran, uključujući udare na infrastrukturu, izazvati „snažan i odlučan odgovor“.
Prema analizi DW-a, iranski režim nastoji dodatno produbiti energetsku krizu kako bi cijenu rata plaćale i države koje u sukobu direktno ne učestvuju.