Raport je prije nekoliko dana objavio detalje informacije koja se našla na sjednici Vlade FBiH o pismo namjere američke kompanije AAFS o projektu Južne plinske interkonekcije.
Naime, predstavnici ove kompanije boravili su u Sarajevu nekoliko dana tokom kojih su održali niz sastanaka sa predstavnicima vlasti.
Nakon odlaska, na adresu Vlade FBiH stiglo je obimno pismo namjere u kojem se navodi da su zainteresirani za koncesiju nad projektom Južne interkonekcije, izgradnji plinskih elektrana te aerodromima u Sarajevu i Mostaru.
Zanimljivo je da se plinske elektrane prvi put spominju zvanično upravo u informaciji Vlade koju je Raport objavio.
A šta to znači?
Prema informacijama Raporta, tokom razgovora sa predstavnicima američke kompanije, utvrđeno je da bi američki LNG plin koji bi stizao kroz Južnu interkonekciju do potrošača bio preskup. Cijena bi navodno bilo višestruko veća nego trenutka zbog relativno malog broja potrošača. Dakle, mala količina plina koji se troši, za određeni period otplate samog projekta, značila bi veće cijene.
Tako se razgovaralo o modelima povećanja količine plina koji bi se koristio. Tako se iskristalizirala priča o plinskim elektranama.
Kako smo već objavili, planira se izgradnja tri plinske elektrane ukupnog instaliranog kapaciteta približno 1.200 MW (3 puta po 400 MW) sa pratećim gasovodima uključujući dogradnju Gasova Kladan-Tuzla.
Šta je dakle plan?
Cilj je plin dovesti to termoelektrana koje trenutno pokreće ugalj. Uglja je sve manje, a regulative EU dovele su do toga da je i neisplativ.
Plan je da plin pokreće postoje eleketrane u Kaknju i Tuzli, zbog toga i gasovod Kladanj-Tuzla. Elektrane bi značajno povećale potrošnju LNG plina što bi mu smanjilo cijenu, a FBiH bi dobila struju koja više ne ovisi o uglju.
Prema našim informacijama, u pismu namjere su iz kompanije AAFS naveli da bi ukupna investicija - dakle izgradnja Južne interkonekcije plus plinske elektrane - bila oko 1,4 milijarde dolara.