Poraz Viktora Orbana na izborima 12. aprila odjeknuo je globalno, ali nigdje taj potres neće biti snažniji nego na Zapadnom Balkanu, prenosi Atlantic Council
Tokom šesnaest godina vlasti, Orban je koristio pravo veta u EU kako bi ucjenjivao Brisel, dok je istovremeno gradio ulogu regionalnog hegemona i glavnog posrednika ruskog i kineskog utjecaja. Iako nije uspio stvoriti održivu iliberalnu osovinu u centralnoj Evropi, bio je izuzetno uspješan kao zaštitnik i pokrovitelj autoritarnih režima južno od mađarskih granica.
Orbanova infrastruktura utjecaja i pakt s Vučićem
Srž Orbanove regionalne strategije bila je duboka saradnja sa srbijanskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem.
Ova osovina bila je usidrena u ideološkoj sličnosti i zajedničkom geopolitičkom interesu – balansiranju protiv Zapada olakšavanjem kineskih i ruskih interesa.
Srbija je igrala ključnu ulogu u Orbanovim naporima da Mađarsku pretvori u tranzitno čvorište za ruske energente, što je rezultiralo strateškim sporazumima o gasu, nafti i nuklearnoj energiji.
Osim energetike, Beograd i Budimpešta postali su kineska proizvodna i trgovinska središta za evropska tržišta, povezana željeznicom koju finansira Kina.
Koliko su ove dvije zemlje važne Pekingu, pokazala je posjeta Xi Jinpinga 2024. godine, kada je, uz Pariz, izabrao upravo Budimpeštu i Beograd kao jedine stanice u Evropi.
Mađarski kapital kao političko oruđe: Od Dodika do Albanije
Veze Mađarske i Zapadnog Balkana proširile su se kroz ogromne investicije mađarskih kompanija u strateške sektore.
U Albaniji su mađarske firme preuzele dominaciju u telekomunikacijama, avio-saobraćaju (Wizz Air) i bankarstvu (OTP). Prema podacima Beogradskog centra za bezbjednosnu politiku (BCSP), mađarske direktne strane investicije u regionu porasle su sa 690 miliona eura u 2016. na 1,5 milijardi eura u 2020. godini.
Ova ekonomska moć služila je za zaštitu "prijateljskih" režima. Orban je 2018. pružio azil Nikoli Gruevskom, a bio je i najglasniji zaštitnik Milorada Dodika, sprečavajući sankcije EU protiv bivšeg lidera RS i finansijski podržavajući njegovu vladu kada su drugi povlačili sredstva. Postojale su čak i informacije da je Orban bio spreman upotrijebiti mađarske mirovne snage kako bi "izvukao" Dodika iz BiH tokom njegovog prošlogodišnjeg sukoba s pravosuđem.
Pobjeda Pétera Magyara: Kraj ere "kumstva" i novi vjetrovi iz Budimpešte
Péter Magyar je pobijedio na agendi borbe protiv korupcije i vladavine prava, a njegov glavni međunarodni fokus je obnova kredibiliteta Mađarske u EU i NATO-u. Međutim, već na prvoj konferenciji za novinare nakon izbora, Zapadni Balkan je bio u fokusu.
Magyar je zauzeo borben stav prema Vučiću, najavljujući istragu o navodnom napadu na gasovod (koji je Magyar nazvao "false flag" operacijom) i direktno prozivajući Vladimira Putina kao "kumstva" osovine Orban-Vučić-Fico. Vučić je na ovo reagovao nazvavši Magyarove izjave "glupim".
Gubitak najvećeg saveznika u Evropi ostavlja Vučića u izuzetno teškoj poziciji, posebno u trenutku kada mu popularnost u Srbiji opada.
Magyarov zaokret od ruske energije mogao bi prisiliti i Beograd na ubrzano okretanje ka Zapadu. S druge strane, Hrvatska i njen premijer Andrej Plenković čine se kao dobitnici – projekti poput Jadranskog naftovoda i Južne interkonekcije u BiH, koji bi region snabdijevali američkim gasom, sada imaju mnogo veće šanse za brzu realizaciju.
Sudbina proširenja EU: Brisel više nema iza koga da se krije
Magyarova pobjeda privremeno će dati vjetar u leđa proširenju EU.
Uklanjanje zaštitnika balkanskih autokrata jača poziciju Brisela u politici uslovljavanja prema Srbiji i Albaniji. Ipak, ovaj politički preokret mogao bi razotkriti i stvarno stanje unutar same Unije. Do sada su se mnoge države članice, koje su potajno skeptične prema proširenju, mogle "skrivati" iza Orbanovog veta. Bez dežurnog krivca u Budimpešti, vodeće članice EU će konačno morati jasno reći pod kojim uslovima i kada planiraju primiti nove članice.