Možemo potpuno gurnuti Liban u mrak i uništiti moć Hezbollaha za nekoliko dana, izjavio je bivši član izraelskog ratnog kabineta Benny Gantz u utorak na konferenciji na Univerzitetu Reichman u Herzliji, Izrael.
Bila je to samo posljednja prijetnja istaknute izraelske javne ličnosti Libanu i Hezbollahu u vrijeme rasplamsavanja tenzija.
Izraelu neće biti teško da uroni Liban u tamu. Električna mreža u zemlji, koja je već osakaćena decenijama lošeg upravljanja i ekonomskog kolapsa zemlje, jedva da funkcionira onako kako treba. Nekoliko dobro ciljanih zračnih napada lako će ga okončati, piše CNN.
Međutim, razbijanje Hezbollahove vojne moći za nekoliko dana je daleko veći zadatak.
Od svog neuvjerljivog rata 2006. s libanonskom militantnom grupom, Izrael je planirao revanš.
I Hezbollah se dugo pripremao za rat.
Njegov arsenal uključuje, prema izraelskim procjenama, najmanje 150.000 projektila i raketa. Izrael procjenjuje da je grupa već otpustila 5.000 od oktobra, što znači, kako je lider Hezbollaha Hassan Nasrallah rekao u prošlosedmičnom govoru, veći dio njenog arsenala ostaje netaknut.
CNN je izvijestio da su izraelski zvaničnici iznenađeni sofisticiranošću napada te militantne grupe.
To uključuje sistematske precizne udare na niz izraelskih nadzornih postaja duž granice, obaranje vrhunskih izraelskih bespilotnih letjelica i udare na izraelske baterije Iron Dome i odbranu od bespilotnih letjelica. Međutim, možda najveće iznenađenje za Izrael bilo je devetominutni snimak dronova koji je Hezbolah objavio na internetu o vrlo osjetljivoj civilnoj i vojnoj infrastrukturi u Haifi i oko nje na sjeveru.
Visoko obučen i discipliniran
Pored svog naoružanja, Hezbollah vjerovatno može ubaciti između 40.000 i 50.000 boraca - Nasrallah je nedavno rekao više od 100.000. Mnogi od njih stekli su borbeno iskustvo boreći se zajedno sa režimskim snagama u građanskom ratu u Siriji.
Kao borbena snaga, Hezbollah je visoko obučen i discipliniran, za razliku od mnogih drugih gerilskih grupa. Tokom rata 2006. godine, prema iskustvu ovog dopisnika, bilo je rijetko naići na borce Hezbollaha. Jednog dana naišli smo na nekoliko njih u ruševinama jednog južnog libanskog sela. Bili su ljubazni, ali čvrsti, lišeni hvalisavosti i razmetanja, insistirajući da odmah odemo radi naše sigurnosti. Ne bi prihvatili ne kao odgovor.
Za razliku od Gaze, Liban nije opkoljen neprijateljskim susjedima. Ima stratešku dubinu, sa prijateljskim režimima u Siriji i Iraku, omogućavajući direktan pristup Iranu.
Tokom godina Izrael je redovno gađao ciljeve u Siriji za koje je vjerovao da su bili uključeni u pretovar oružja Hezbollahu, ali sve ukazuje na to da su ti udari bili samo djelimično uspješni.
U slučaju rata, rata punog razmjera, obje strane će moći nanijeti značajnu bol jedna drugoj.
Vatra i krv
Početkom ove godine isti Univerzitet Reichman, na kojem je Gantz govorio, objavio je izvještaj pod naslovom „Vatra i krv: Zastrašujuća stvarnost s kojom se Izrael suočava u ratu s Hezbollahom“. Izložio je sumorni scenarij u kojem bi grupa iranskih saveznika sedmicama ispaljivala 2.500 do 3.000 raketa i projektila dnevno ciljajući izraelske vojne lokacije, kao i gusto naseljene gradove u centru zemlje. Procjenjuje se da je u cijelom 34-dnevnom ratu 2006. Hezbollah ispalio oko 4.000 raketa – u prosjeku 117 dnevno.
To možda neće predstavljati obostrano osigurano uništenje a la hladni rat, ali Izraelu i Libanu će biti naneseno dovoljno razaranja da to bude skupo za oboje.
U 6 sati ujutro 13. jula 2006. – manje od 24 sata nakon početka rata – izraelski ratni avioni bombardirali su i srušili međunarodni aerodrom Rafic Hariri u Bejrutu. Općenito se očekuje da će aerodrom, ako sada izbije rat, biti jedna od meta Izraela. Ali za razliku od 2006., Hezbollah bi 2024. mogao da pogodi međunarodni aerodrom Ben Gurion u Tel Avivu.
Godine 2006. Haifa, treći po veličini grad u Izraelu, bila je u dometu Hezbollahovih projektila. Ovaj put se očekuje da će ti projektili stići mnogo dublje u Izrael.
Promjena strateške ravnoteže
Gledajući preko Bliskog istoka, mijenja se strateška ravnoteža koja je dugo favorizirala Izrael.
Njegovi neprijatelji više nisu korumpirani i nekompetentni arapski režimi, već niz nedržavnih aktera – od Hezbollaha, preko Hamasa do Islamskog džihada do Hutija do milicija u Iraku i Siriji – pored samog Irana.
A zbog američke podrške Izraelu, svi ovi igrači također imaju interes SAD i Zapada na Bliskom istoku na nišanu. Podrška SAD je naglašena nedavnim izvještavanjem CNN-a da je Washington uvjerio Izrael u njegovu podršku u slučaju rata punog razmjera s Hezbollahom.
Američke snage uništavaju radare Huti u Jemenu koji su omogućili grupi koju podržava Iran da gađa komercijalne brodove, kaže CENTCOM.
Huti u Jemenu, nekada oličenje plemenske milicije, sada, uz pomoć Irana, ispaljuju balističke projektile prema Izraelu. Huti i dalje gađaju brodove u Crvenom moru, uprkos prisustvu armade predvođene SAD na njegovim obalama.
Milicije koje podržava Iran u Iraku i Siriji uglavnom su obuzdale vatru otkako su u nizu američkih napada nakon napada dronom ubijena tri američka vojnika u Jordanu.
Ali to bi se moglo promijeniti ako Izrael i Hezbollah krenu u rat.
Nedavno je Qais Al-Khazali, vođa moćne iračke milicije koju podržava Iran Asa'ib Ahl Al-Haq, upozorio na to da ako SAD podrže izraelski napad na Liban, "onda bi Amerika trebala znati da će sve svoje interese staviti u region, posebno u Iraku, u opasnosti i učiniti ih metom”.
A tu je i Iran. Tradicionalno Teheran dopušta drugima da se bore u njegovim borbama i ostaje u pozadini, ali to se promijenilo u aprilu kada je, u znak odmazde za izraelski napad na njegov diplomatski kompleks u Damasku, Teheran odgovorio salvom stotina projektila i dronova prema Izraelu.
U slučaju da Izrael napadne Hezbollah, glavnog iranskog regionalnog saveznika, njegov dragulj u kruni, i da ga Izrael zaista “raspari” kako je Gantz prijetio, iranski odgovor je vjerovatan.
Ali tu je i ovo: Iran se nalazi na Hormuškom moreuzu, ulaznoj tački u Perzijski zaliv. U slučaju velikog sukoba dugo se strahovalo da će Iran blokirati tjesnac, što bi dovelo do vrtoglavog skoka svjetskih cijena nafte.
Od oktobra, tenzije na granici Liban - Izrael su oscilirale. U posljednjih nekoliko sedmica, međutim, te tenzije su eskalirale i rat je sve vjerovatniji. Retorika na obje strane se zahuktava. Njemačka, Švedska, Kuvajt, Nizozemska i drugi pozivaju svoje državljane da odmah napuste Liban. Ako je ikada postojala opasnost od regionalnog rata na Bliskom istoku, taj trenutak je sada.
