Napad dronovima na Kijev i pojava grupe dronova iznad poljskog teritorija u septembru 2025. godine ponovo su ukazali na prijetnju koju predstavlja brzi napredak autonomnih i bespilotnih letjelica.
Dronovi pružaju jedinstvenu prednost vojskama širom svijeta. Mogu se brzo proizvoditi i letjeti nisko kako bi izbjegli radarsko otkrivanje. S jedne strane, jeftini su za izradu i korišteni su u velikim sukobima poput rata između Rusije i Ukrajine, dok su napori u odbrani od njih još uvijek u fazi razvoja, odnosno zaostaju.
„Proizvodnja dronova ima prednost, pa je proces razvoja odbrane od dronova još uvijek u fazi sustizanja", kaže Christopher Adams, viši analitičar politike za domovinsku sigurnost i tehnologiju pri RAND-u, istraživačkom centru u Sjedinjenim Američkim Državama.
Ipak, postoje metode koje državama pomažu u odbrani od upada dronova, svaka sa svojim prednostima i rizicima, piše DW u analizi.
Sistemi ometanja
Kao bespilotne letjelice, dronovi se oslanjaju na elektronske sisteme za funkcioniranje, a često ih vode radiofrekvencijske (RF) veze. Omiljene tehnike za neutralizaciju dronova uključuju „spoofing“ i ometanje signala.
Spoofing podrazumijeva emitiranje lažnih radio signala prema dronu kako bi ga se navelo na krivi put. RF ometanje prekida komunikaciju s bazom iz koje se upravlja operacijom.
Međutim, vojske nalaze nove načine za suprotstavljanje tim metodama ometanja.
„Sve više dronova radi autonomno. Imate slikovne podatke ciljanog područja, zatim programirate letnu putanju i on može autonomno letjeti do cilja“, kaže Markus Müller, voditelj sistema za videoeksploataciju na Fraunhofer institutu za optroniku, sistemske tehnologije i obradу slike.
U nedostatku RF ometanja koriste se i konvencionalne metode poput raketa zemlja–zrak ili zrak–zrak za obaranje dronova. Platforma Rheinmetall Skyranger za borbu protiv dronova već je uključena u podršku odbrani Ukrajine. Mnogi proizvođači naoružanja imaju slične tehnologije na raspolaganju.
Müller također upućuje na kamikaze-dronove, čiji je cilj srušiti protivničke letjelice udarom iz zraka, te na energetske topove koji koriste snažne lasere ili mikrovalove za uništavanje cilja ili onesposobljavanje elektronike dronova u letu.
Napad je jeftiniji od odbrane
No, oružja koja ruše dronove često su višestruko skuplja.
„Činjenica je da je odbrana obično skuplja od ofanzive“, rekla je Dominika Kunertova, naučna saradnica za sigurnosne studije u Belfer centru za nauku i međunarodne odnose u SAD.
Dok proizvodnja drona može koštati nekoliko stotina hiljada dolara, jedna raketa može vrijediti i milione. U jednom trenutku Ukrajina je koristila dronove od kartona, proizvedene u Australiji, za napad na ruske ciljeve.
Branitelji također moraju razmotriti javnu sigurnost. Ispaljivanje raketa ili snažnih lasera u urbanim sredinama moglo bi povrijediti ili ubiti nevine ljude. Slično tome, dronovi koji padaju s neba mogli bi povrijediti civile ili oštetiti infrastrukturu. Brzina kojom se dronovi mogu proizvoditi također predstavlja izazov za odbrambene sposobnosti.
„Razvoj upotrebe dronova, kako u kvantitetu tako i u kvalitetu, je tako brz. To je izazov“, kaže Kunertova.
Nisu samo vojni problematični
Obično se odbrambene snage oslanjaju na radarsku tehnologiju za otkrivanje upada dronova. Ti sistemi nisu nepogrešivi, ali postaju sve bolji u razlikovanju stvarnih prijetnji od letećih životinja ili zrakoplova koji ne predstavljaju prijetnju.
Iako su vojni dronovi glavni prioritet u otkrivanju, potrebno je razviti tehnologiju koja može identificirati dronove u blizini kritične infrastrukture i javnih prostora, kako bi se spriječila upotreba komercijalnih dronova u nasilnim napadima.
Adams kaže da su komercijalno dostupni dronovi za obične korisnike „veća potencijalna prijetnja“.
„Imati dron koji ne emitira radio signale, a može predstavljati prijetnju, komercijalno je prilično dostupan prosječnom akteru zlih namjera, iza kojeg ne mora nužno stajati neka država“, kaže Adams.
Iz tog razloga, zaštita aerodroma i luka, kao i javnih događaja poput muzičkih festivala i sportskih utakmica, od izuzetne je važnosti.
Međutim, „trenutno ne postoji pouzdan sistem na tržištu koji može efikasno djelovati protiv malih dronova na udaljenostima od, recimo, 200 do 400, 500 metara“, kaže Müller za DW.
Dok neki sistemi rade na kraćim udaljenostima, za velike javne događaje vlasti moraju razviti tehnologiju za otkrivanje dronova koji bi se mogli koristiti u terorističkim napadima na srednjem dometu, dodaje.
Timovi u Fraunhofer institutu rade na tome. Jedna od njihovih platformi, MODEAS, koja koristi optroniku i radar za pomoć u identifikaciji, klasifikaciji i praćenju dronova, nalazi se u prototipnoj fazi.
Nema jednostavnih rješenja za suprotstavljanje
Analitičari s kojima je DW razgovarao navode da bi ulaganja u odbranu trebala biti prioritet za vlade, posebno za članice NATO u Evropi.
Kunertova, koja je provela nekoliko analiza upotrebe dronova u sukobu Rusije i Ukrajine, rekla je da Rusija daleko prednjači u razvoju dronova i u razvoju protivmjera protiv ukrajinskih dronova. Nasuprot tome, zemlje NATO i EU, rekla je Kunertova, „ne ulažu dovoljno napora u protivmjere, u odbranu od prijetnje dronova“.
„Voljela bih vidjeti više inicijativa, intenzivnije napore u suprotstavljanju prijetnji dronova, umjesto oduševljenja novim ofanzivnim upotrebama koje mali dronovi nude“, rekla je Kunertova.
S obzirom na to da dronovi imaju ofanzivnu prednost u odnosu na protivmjere, izgradnja višeslojnog pristupa odbrani, koji koristi RF ometanje, konvencionalnu municiju te lasersku ili mikrovalnu tehnologiju, mogla bi biti pragmatičan put naprijed.
„Nijedan uređaj vas neće potpuno odbraniti, pa je najbolja odbrana slojevita odbrana. Slojeviti skup detektora i slojeviti skup efektora, rekla je Kunertova.