Anila Gajević lansirala je brojne glumice i glumce iz Bosne i Hercegovine i regiona, komotno možemo reći, u Holivud. Zahvaljujući njenoj Casting i Talent agenciji Zona, danas mnoge gledamo u inozemnim produkcijama – kako su serijama, tako i u filmovima, na Netflixu i drugim streaming servisima… Anila i njena Zona su jedan od rijetkih razloga zbog kojih nas iz komšiluka i susjedstva gledaju s divljenjem, a vjerovano poneko i s ljubomorom. A ima i zašto.
Anila je prije 15 godina bila pionir u ovom poslu na području bivše Jugoslavije, a sada je prvo ime među glumačkim agentima u ovom dijelu Europe.
Gajević je za Raport govorila o godini na izmaku, kao i onoj pred nama, strahovima, uspjesima, analizirala je stanje u bh. kinematografiji...
Izgubili smo dvije godine filmske produkcije
Dakle odbrojavamo posljednje dane 2024. Kakva je bila za Vas?
I teška i laka, smjenjivale su se dobre i loše vijesti ili se dešavale čak istovremeno. Tako da je bio neki rollercoaster i profesionalno i privatno. Ipak, uvijek se radujem novoj godini s nadom da će biti bolja od prethodne.
Imali ste i zdravstvenih izazova, ali to Vas nije poremetilo u Vašem poslu.
Da, suočila sam se sa svojim najvećim strahom. Nasreću, bila sam u dobrim rukama naših plastičnih hirurga. Počela sam cijeniti mir i spokoj i eliminisati iz života sve što mi unosi stres.
Kako biste Vi ocijenili filmsko-serijsku godinu kod nas.
Filmska skoro da nije ni postojala s obzirom na sva dešavanja u vezi sa Fondacijom za kinematografiju. Snimljena je nekolicina filmova sa minimalnim sredstvima, pa čak i vlastitim. Prošle godine je konkurs bio poništen, a ove godine je objavljen tek sad tako da smo izgubili dvije godine produkcije. Kada je pak TV produkcija u pitanju, doživjeli smo uzlet sa BH Content Labom i snimljeno je nekoliko kvalitetnih domaćih serija. No, odluka novog menadžmenta BH Telecoma da prestane u toj mjeri ulagati u ovaj iznimno važan državni projekt (jer podsjećam da je obaveza države njegovati i svoj jezik putem javnih servisa, a on se njeguje u filmskoj i TV produkciji) je poražavajuća. Tako da su produkcije i brojne druge profesije unutar ove grane kulturne industrije bile uposlene da bi ubrzo ostale bez toga. Inače, nakon sjajne serije „Znam kako dišeš“, posebno se radujem drugoj sezoni „Kotline“ i „Komaru“.
Bh. filmska zajednica nije velika, ali nije ujedinjena
Filmadžije su ogorčene odnosom institucija prema njima. Prijeti li bh. kinematografiji kolaps?
Apsolutno. Ulaganja u kinematografiju su iznimno mala i već godinama i po nekoliko puta manja od svih ostalih zemalja u regiji. Godišnji budžet Federacije za film je toliki da bi u ozbiljnim zemljama mogao isproducirati i jedan ili dva filma. S druge strane, bh. filmska zajednica nije velika ali nije ujedinjena. Kao neko ko radi sa svima u BiH, svjesna sam da postoje različite interesne skupine. Žao mi je što je to tako, ali mislim da su upravo mala izdvajanja države razlog zašto se svi bore za sebe a ne principijelno za profesiju kao takvu. Kanton Sarajevo pomaže u finansiranju sa svojim konkursom ali i dalje je to daleko od stvarnih potreba filmske zajednice.
Svojim uspjesima zasjenili ste i glumce. Na koji ste najviše ponosni?
Najviše sam ponosna na zajedničke uspjehe. Volim projekte, kao što su dva ove godine na kojima smo moja mlada kolegica Emina Kalafat i ja radile. Od castinga do velikih uspjeha koje su filmovi napravili. U italijanskom filmu „Diva Futura“ igra naša klijentica Lidija Kordić koja je zablistala na Venecijanskom festivalu, a u februaru će da blista kao „European Shooting Star“ na Berlinaleu. Dragan Mićanović je dio ekipe kanskog pobjednika i filma koji je osvojio nagradu Evropske filmske akademije „Čovjek koji nije mogao šutjeti“ i koji se upravo ovih dana našao na užoj listi za Oscara. Slavko Sobin igrao u planetarno popularnoj TV seriji koju ćemo gledati naredne godine.
Iz institucije iz komšiluka poručili su nam...
Želje i planovi za 2025.?
Očekujem uzbudljiv početak godine u agenciji. Osim Berlinalea, čeka nas nekoliko premijera u Evropi, Ivo Krešić će biti na premijeri filma „Miki“ u Bratislavi, Admir Šehović na „Hostage“ u Amsterdamu. Upravo smo dogovorili angažmane za neke nove klijente Zone ali o tome kad dođe vrijeme. A želja je uvijek puno, ali najviše sebi i svojima želim zdravlja. Profesionalno, voljela bih da se naš rad malo više valorizuje. Umjesto čestitke pa makar novogodišnje, baš sam ovih dana, kako rekoh na početku razgovora, istovremeno uz lijepe vijesti primala i loše. Iz institucije iz komšiluka poručili su nam da ne znamo prijavu na konkurs popuniti te da smo formalno-pravno neispravni. U 2025. želim, ako ništa drugo, da se osposobim za tako težak zadatak ispunjavanja prijavnih formulara institucija koje, između ostalog, svi mi koji radimo ovaj posao pošteno i čestito, plaćajući redovno poreze, zapravo i finansiramo.
