Jedan od najneobičnijih prirodnih fenomena na svijetu ponovo je privukao pažnju naučnika. Na Antarktiku, usred ledene pustinje gdje bi sve trebalo biti zamrznuto, iz ledenjaka Taylor izlazi tamnocrveni mlaz vode koji izgleda kao da ledenjak "krvari".
Ovaj fenomen, poznat kao "Krvavi vodopadi", decenijama je bio predmet istraživanja, a novo istraživanje objavljeno u časopisu Antarctic Science donijelo je najpotpunije objašnjenje njegovog nastanka. Time je riješen još jedan dio naučne zagonetke koja traje duže od jednog stoljeća.
Prva teorija bila je pogrešna
"Krvave vodopade" prvi je opisao australski geolog Griffith Taylor tokom ekspedicije na Antarktiku 1911. godine.
Tada je smatrao da crvenu boju uzrokuju alge zarobljene u ledu, zbog čega je ovo mjesto dobilo svoje neobično ime.
Kasnija istraživanja pokazala su da ta pretpostavka nije bila tačna.
Tajna se krije duboko ispod leda
Prema najnovijim rezultatima, crvena voda dolazi iz izuzetno slane otopine bogate željezom koja je zarobljena ispod sjevernog dijela ledenjaka Taylor najmanje 1,5 miliona godina.
Naučnici objašnjavaju da je riječ o drevnom džepu morske vode koji je ostao zarobljen kada se ledenjak proširio preko tog područja i zatvorio ga ispod debelih slojeva leda.
Tokom miliona godina voda je postajala sve slanija, zbog čega ostaje tečna čak i na ekstremno niskim temperaturama Antarktika.
Kada izađe na površinu i dođe u kontakt s kisikom iz zraka, željezo iz vode oksidira, odnosno prolazi proces sličan stvaranju hrđe. Upravo zbog toga voda dobija karakterističnu tamnocrvenu boju.
Otkriven tajni kanal kroz ledenjak
Jedno od najvećih pitanja bilo je kako voda uopće uspijeva prolaziti kroz tako hladan i debeo ledenjak.
Odgovor je pronađen 2017. godine kada je tim istraživača sa Univerziteta Fairbanks pomoću radarskih mjerenja otkrio mrežu kanala unutar ledenjaka dugu oko 300 metara.
Kroz te kanale slana voda pod pritiskom polako putuje iz dubine prema površini.
Visoka koncentracija soli snižava tačku smrzavanja vode, a dodatno oslobađanje toplote tokom djelimičnog smrzavanja pomaže održavanju kanala otvorenim.
Zbog toga se ledenjak Taylor smatra najhladnijim poznatim ledenjakom kroz koji kontinuirano prolazi tečna voda.
Ispod leda postoji skriveni svijet života
Još fascinantnije od same crvene vode jeste ono što se nalazi duboko ispod površine.
Na stotinama metara dubine, u potpunom mraku i bez kisika i sunčeve svjetlosti, više od milion godina opstaje čitava zajednica mikroorganizama.
Ovi mikrobi ne koriste sunčevu energiju niti kisik. Umjesto toga, energiju dobijaju iz sulfata, što im omogućava preživljavanje u ekstremnim uslovima.
Mikrobiologinja Jill Mikucki sa Univerziteta Tennessee godinama je pokušavala prikupiti uzorke ove vode. Kada je konačno uspjela, analize su potvrdile postojanje aktivnog mikrobnog ekosistema skrivenog ispod ledenjaka.
Naučnici prvi put pratili trenutak izbijanja vode
Najnovije istraživanje predvodio je Peter Doran sa Univerziteta Louisiana State, a posebnu vrijednost rada predstavlja činjenica da su naučnici gotovo slučajno zabilježili trenutak kada je voda izbila na površinu.
Tokom septembra 2018. godine na području ledenjaka Taylor istovremeno su radila tri sistema za praćenje: GPS stanica koja je pratila pomicanje ledenjaka, kamera koja je svakodnevno snimala "Krvave vodopade" i senzori koji su mjerili temperaturu obližnjeg jezera.
Podaci su pokazali da se tokom izljeva površina ledenjaka spustila za oko 15 milimetara, njegovo kretanje usporilo za gotovo 10 posto, temperatura vode naglo pala, a na površini su se pojavile nove crvene linije.
Naučnici su tako prvi put direktno pratili kako se ledenjak mijenja dok ispušta zarobljenu slanu vodu.
Otkriće može pomoći u potrazi za životom izvan Zemlje
Istraživanje pokazuje da se ispod ledenjaka pritisak slane vode postepeno povećava. Kada dostigne određeni nivo, voda prodire prema površini kroz povremene izljeve, nakon čega se sistem ponovo stabilizira.
Naučnici sada žele dugoročno pratiti "Krvave vodopade" kako bi saznali mijenjaju li se učestalost i snaga tih izljeva kroz vrijeme.
Ovaj jedinstveni sistem važan je i za astrobiologiju. Budući da mikroorganizmi mogu preživjeti u potpunom mraku, bez kisika i sunčeve svjetlosti, istraživači smatraju da bi slični oblici života mogli postojati i u ledenim podzemnim okruženjima na Marsu ili nekim ledenim mjesecima Sunčevog sistema.