Prije oko 41.000 godina Zemljino magnetsko polje se gotovo urušilo tokom događaja poznatog kao Laschamps Excursion. To nije bila potpuna promjena polova, već kratkotrajno i burno pomjeranje magnetskih stubova širom planete. Snaga polja pala je na manje od 10% današnjeg nivoa, a magnetosfera, kao prirodni štit od solarne radijacije, bukvalno se raspala na više slabih polova.
Kao posljedica, aurora se pomjerila ka ekvatoru, a površina Zemlje bila je izložena znatno jačoj radijaciji Sunca. Nebo je bilo i očaravajuće i opasno. Ljudi tog vremena, uključujući i neandertalce i Homo sapiens, morali su pronaći načine da prežive u novim uslovima.
Povećano UV zračenje donosilo je rizike od opekotina, oštećenja vida i problema sa razvojem djece. Kao odgovor, populacije su sve više koristile pećine za sklonište, pravile odjeću koja je bolje pokrivala tijelo i nanosile oker kao prirodnu zaštitu od suncam neku vrstu kreme za zaštitu od sunca. Arheološki nalazi iz Evrope pokazuju da su upravo u ovom periodu ove prakse postale češće.
Istraživači naglašavaju da geomagnetski poremećaj nije jedini uzrok promjena, niti objašnjenje za nestanak neandertalaca, već jedan od faktora koji je uticao na ljudsku adaptaciju. Kombinovanjem arheologije i geofizike došlo se do zaključka da vrijeme u svemiru, iako nevidljivo, ima moć da oblikuje ponašanje, kulturu i tehnologiju ljudi.
Slične geomagnetske promjene događale su se i ranije i dešavat će se ponovo. Razumijevanje kako su drevni ljudi reagovali može nam pomoći da predvidimo posljedice budućih poremećaja i pripremimo se za njih.