Kazalište lutaka u Mostaru ovih dana oglašava se reklamama i pozivima na obilježavanje „70 godina postojanja te institucije“. I tu ništa ne bi bilo čudno da Lutkarsko kazalište nije osnovano u vrijeme vlasti tzv „HRHB“, odlukama ratne vlade HVO-a Mostara, ratnih 90-ih godina.
I Vlada HNK, na čijem je čelu kadar HDZ-a Nevenko Herceg, također promovira „70 godina Lutkarskog kazališta Mostar“. Tako je kantonalni premijer Herceg primio direktora kazališta Tibora Oreča, te obećao podršku toj instituciji. “Proslava 70. obljetnice neprekinutoga rada prigoda je prisjetiti se i svih onih koji su u tih sedam desetljeća u Kazalište ugradili svoje umijeće i darovitost kako bi pomogli one najmlađe podučiti da postoje granice između dobra i zla te oblikovali novu kazališnu publiku. Premda HNŽ nije osnivačem Lutkarskoga kazališta Mostar, Vlada će nastaviti podupirati vaš vrijedan rad, kao i program obilježavanja velikog jubileja”, poručio je Herceg.
Kazalište se oglasilo i saopćenjem u kojem su ostalo naveli: ”Lutkarsko kazalište Mostar baštini umjetničku trajnost dugu 70 godina, naša prva predstava ‘Snježana i sedam patuljaka’ premijerno je izvedena davne 1952. godine. U suradnji s Hrvatskom poštom Mostar, tiskali smo i jubilarnu poštansku marku s motivom predstave ‘Tvrdoglavko’. Jedino smo lutkarskog kazališta u BiH čiji repertoar čine predstave za mališane na hrvatskomu jeziku, što ga čini jednom od vitalnih institucija za hrvatski narod u BiH,“ navodi se u saopćenju.
Zašto laži i podmetanja?!
Pozorište lutaka u Mostaru postoji na istoj adresi i pod istim imenom od davne 1952. godine, već punih 70 godina. Za sve te godine, osim kratke pauze u zadnjem ratu, kad je rad bio onemogućen, otvoreno je za svu djecu Mostara. U njegovom radu učestvovali su i učestvuju umjetnici i zaposleni svih nacija i vjera, svi kojima je lutkarstvo bilo izbor i opsesija, i koji nisu dijelili ni grad ni publiku na ove i one, na poželjne i nepoželjne. Direktor Pozorišta lutaka Edin Kmetaš za Raport kaže da se ova situacija ponavlja iz godine u godinu.
„Svake godine iznova se pitamo: Kako se može obilježavati i slaviti nešto što nije moje? Da postoji tolika ljubav prema Pozorištu lutaka u Mostaru pa da se taj dan slavi i u 40. godina mlađem kazalištu je odista velika stvar. Opće poznato je kako je postupak prisvajanja nečega što nije tvoje je krivično djelo, kažnjivo i sramotno, u svijetu umjetnosti i kulture nepojmljivo. Kada je riječ o kreatorima programa i sadržaja za djecu onda takav čin dovodi do pitanja čemu učimo svoju djecu. Shvatam mlađe kolege da je jako teško ispraviti godinama stvaranu iluziju, ali dok se god ona bude ponavljala mi ćemo joj odgovarati sa istinom. Zaposlenici su oduvijek mijenjali radna mjesta, neko odlazi radi veće plate, neko radi blizine radnog mjesta… no ta činjenica zaposlenicima ne daje za pravo otuđivanje imovine, stvari i historije svoga bivšeg poslodavca. Lutke iz predstava sa kojima je Pozorište lutaka u Mostaru davnih '80-ih godina osvajalo najznačajnije nagrade u bivšoj Jugoslaviji se i dan danas nalaze u Lutkarskom kazalištu, otuđene, nikad vraćene. Kolegama ću svakako prvi čestitati 30. rođendan čim se dogovore koji će dan obilježavati danom svoga postanka, jer 15. novembar 1952. je dan kada je na sceni Pozorišta lutaka u Mostaru odigrana prva predstava i na taj dan mi ove godine proslavljamo svoj veliki jubilej 70 godina postojanja“, ističe Kmetaš.
Dodali još 40 godina
Lutkarsko kazalište u Mostaru prvu svoju premijeru, "Božićna priča", imalo je 24.12.1992., u jeku rata, prije tačno 30 godina. Umjesto da slave tu okruglu godišnjicu svoga osnutka, pokušavaju, uz prešutno odobravanje politike koja dijeli grad, preuzeti i prisvojiti još četiri decenije rada i uspjeha mostarskog Pozorišta lutaka.
„Glumci koji su se u ratu, vlastitim odlukama i/ili u vlastitom interesu, odrekli Pozorišta lutaka, osnovali novu teatarsku kuću i dali joj ime Lutkarsko kazalište, sa sobom nisu ponijeli ni zgradu Pozorišta, ni njegovo proslavljeno ime, ni njegovu tradiciju i uspjehe. Pozivati se na postojanje i trajanje kuće koju ste napustili kako biste osnovali drugu, u drugom prostoru i pod drugim imenom, u najmanju ruku je nečasno. Niko nije toliko velik da kada ode ponese Pozorište sa sobom, posebno ako su drugi, najistaknutiji glumci Pozorišta lutaka iz tog vremena, ne svojom voljom, završili u izbjeglištvu ili, čak, u logoru "za nepoćudne". Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru je, mada je imalo sličnu priču, postupilo puno normalnije i časnije. Iako su skoro svi glumci i dio osoblja došli iz Narodnog pozorišta u Mostaru, ova kuća kao dan svoga osnivanja danas slavi godinu 1994., kada je održana prva njihova premijera. Ni na koji način HNK ne pretendira na desetljeća tradicije i rada Narodnog pozorišta, koje postoji od 1949. godine. Logično i pošteno, zar ne. Možda su ovakvi nerazumljivi potezi vodstva Lutkarskog kazališta povezani sa umjetničkom nerelevantnošću njihovih lutkarskih ostvarenja i žalom za vremenima uspjeha koji su uvijek, a i danas su, bili i ostali vezani za ime Pozorišta lutaka. Zadnjih godina, u kontinuitetu, naše Pozorište osvajalo je brojne značajne nagrade i ponovno je postalo cijenjena teatarska kuća koja po cijelom svijetu pronosi i slavi ime Mostara. I u ovim nezahvalnim vremenima, uprkos finansijskim i drugim problemima, nastavljamo sa uspješnim radom, osvajamo na desetine nagrada i priznanja, pokrenuli smo u našem gradu veliki lutkarski festival, a osnovali smo i Dječiji lutkarski studio. Premijere naših predstava su, uvijek iznova, lutkarski praznik i pravi umjetnički doživljaj i za velike i za male. Čuvajući naše ime i tradiciju ne dopuštamo da neko to ime mijenja i prilagođava svojim potrebama, a godine umjetničkog rada mnogih generacija stavlja u vlastite knjige postojanja. Arhiv Pozorišta lutaka sa svim dokazima o postojanju i trajanju još uvijek je na staroj adresi, Braće Ćišića 15, u mostarskom Brankovcu, gdje je uvijek bio i gdje se stvarao. Ne damo nikome da se naslanja na rezultate naše kuće, koju su u zadnjem ratu neki glumci napustili i osnovali novu, kojoj najiskrenije, čestitamo 30 godina postojanja“, navodi u svom reagovanju Nedžad Maksumić, umjetnički direktor i glumac Pozorišta lutaka u Mostaru.
„ Nema goreg slijepca od onoga koji ne želi vidjeti ili vjerovati“
Ponavljati skoro četrdeset godina jednu istu laž, i vjerovati da će postati istina, je samo neostvarena želja i nada za one koji to plasiraju, sve dok ima živih svjedoka i relevantnih dokumenata koji mogu potvrditi istinu – kažu bivši i sadašnji zaposlenici Pozorišta lutaka u Mostaru.
„Dakle, „istina“ da Lutkarsko kazalište slavi 70. godišnjicu postojanja je ta neostvarena želja ili pravim izrazom rečeno, neistina. Još u ovome gradu žive mnoge generacije koji znaju gdje su išli gledati lutkarske predstave sve do rata 1992. Do tada je u gradu postojalo sam jedno Pozorište lutaka osnovano 1952. godine, na adresi u naselju Brankovac. O tome postoji i izvod iz sudskog registra. Svoj rad zaustavilo je samo u ratnim okolnostima i obnovilo odmah poslije rata, na istom mjestu, u bivšoj zgradi sinagoge, koja je obnovljena sredstvima Evropske unije. Nadam se da i Lutkarsko kazalište ima registraciju u sudu iz 1994. godine ili nešto kasnije. Uostalom, neka prvi direktor Lutkarskog kazališta napiše gdje je radio kao lutkar od 1954. do 1991. godine. Ja dobro znam gdje sam išla gledati lutkarske predstave, znaju i mnogi još živi Mostarci. Također znaju gdje su do rata radili i doajeni Pozorišta lutaka Dubravka Šunjić i Risto Vujović (žive i rade u Zagrebu), ali eto izgleda ne sjeća se lutkar koji je poslije rata osnovao i registrovao Lutkarsko kazalište i postao prvim njegovim direktorom.
Naravno, znamo i to da su i neki drugi stariji glumci, koji su bili dugogodišnji glumci Pozorišta lutaka prešli igrati u Kazalište lutaka. I to nije sporno. Svaki glumac ima pravo da bira u kojem će pozorištu igrati. Sporna je krađa tradicije i konstantno plasiranje neistine. Da li su oni još uvijek spremni u tu laž vjerovati, iako njihovo uvjerenje stoji nasuprot svim materijalnim dokazima, pitam se još i danas. Zašto? Zato što danas to Lutkarsko kazalište vode mladi ljudi, sa naslijeđenom neistinom, koju i dalje plasiraju, a u vrijeme osnivanja Pozorišta lutaka nisu se bili ni rodili. Da rezimiram, niko nema ništa protiv da u gradu ima više pozorišta/kazališta, ali se mora znati svačija historija. Ne valja govoriti i pisati neistine, i prisvajati bilo šta tuđe. Pogotovo ako ste kulturni radnici i radite još za djecu. Govorite i poštujte istinu, molim vas i ne budite nestrpljivi, imate mladi kadar, sačekajte, doći će vrijeme pa ćete i vi slaviti 70. godišnjicu postojanja“, ističe Ranka Mutevelić, nekadašnja direktorica Pozorišta lutaka u Mostaru.
Kazalište po svom
No, Lutkarsko kazalište Mostar tj njegova uprava, i bivša i sadašnja, nastavljaju po svom. Obavijestili su javnost da planiraju u sklopu obilježavanja „70. godišnjice postojanja i rada“ upriličiti lutkarsku reviju i u sklopu koje dogovaraju gostovanja više kuća iz susjednih zemalja, potom izrada plakata i statue o temi 70. godišnjice, kao i izložba i promocija monografije. Pri svemu tome, imat će i podršku Vlade HNK, rečeno je.
