Prema Udruzi švicarskih bankara, ruski oligarsi su u Švicarskoj položili imovinu vrijednu 200 milijardi CHF. Prema podacima Ministarstva ekonomije te zemlje (Seco), do 12. maja zamrznuto je 6,3 milijardi te ogromne svote uz pomoć obaveze deklariranja, navodi 5. juna švicarski medij Blick.
Na međunarodnoj razini, ovaj nesrazmjer doveo je do kritika: iznosi su bili preniski, mjere preslabe. Sljedećeg utorka, tj, sutra, Nacionalno vijeće (vlada) stoga će glasovati o prijedlogu koji poziva na uspostavu interdisciplinarne radne grupe koja aktivno traga za ruskom imovinom, piše Zoran Meter.
Vijeće traži da se prijedlog odbije. Razlog: dosadašnji koraci doveli su do (dobrih) rezultata, što dokazuje velika količina zamrznutih sredstava.
Slučaj ruskog oligarha Andreja Meljničenka (50) pokazuje kako pametni oligarsi pokušavaju zaobići sankcije, navodi dalje švicarski medij. Sredinom marta našao se na popisu sankcija EU-a i Švicarske. Važna imovina milijardera je blokirana – uključujući račune diva za proizvodnju gnojiva Eurochem iz Zuga. No, samo dvije sedmice kasnije, Seco je ukinuo sankcije protiv spomenute tvrtke jer je oligarh prebacio njeno vlasništvo (90% udjela) na svoju suprugu Aleksandru (45), a vlasništvo povjereničkog fonda nalazi se na Kipru.
Sada je EU ponovo intervenirala: Aleksandra Meljinčenko također je od petka na popisu sankcija Bruxellesa, a Švicarska bi trebala slijediti primjer EU, navodi isti medij. Ministar ekonomije Guy Parmelin u intervjuu za Sonntags Blick izjavio je slijedeće: “Preuzimamo sankcije EU-a i provodimo ih.” Još uvijek nije jasno kako će to utjecati na Eurochem.
Zanimljivo je kako ovu temu prate i ruski mediji. Tamošnja medijska platforma Smotrim navodi da je spomenuti švicarski ministar Parmelin izjavio kako proturuske sankcije Zapada još nisu postigle svoj cilj, a da je učinkovitost usvojenog naftnog embarga, prema njegovom mišljenju, sada teško procijeniti.
“Ako Rusija izvozi manje nafte na Zapad, ali dio tog volumena prodaje drugim zemljama po višim cijenama, onda je za Moskvu rezultat isti”, citira ministra ruski medijski izvor. S druge strane ruski ekonomisti i političari navode kako Rusija zbog rasta cijena nafte (što je upravo rezultat sankcija tj. embarga kojeg su uvele SAD, Kanada, Velika Britanija (u martu) i prošle sedmice EU (u ograničenom formatu) zarađuje više novaca nego kad je izvozila naftu u neograničenim količinama u predsankcijsko vrijeme. Na taj način Zapad šteti samom sebi, a Rusija čuva svoje naftne izvore i pri tom zarađuje više. Potpuni apsurd!
U međuvremenu je europski think tank Brueghel zaključio da bi naftni embargo protiv Rusije mogao rezultirati cjenovnim šokom za EU . Stručnjaci očekuju značajni pad kupovne moći stanovništva. Istodobno, pokušaji vlada EU-a da ublaže posljedice cjenovnog šoka kroz popuste na gorivo, smanjenje poreza ili subvencije dovode do povećanja javnog duga.
Zanimljivo je i da su ruski državni mediji jučer objavili kako EU priprema i novi – sedmi paket proturuskih sankcija nakon što je onaj 6. nedavno teškom mukom usvojen – poslije više od mjesec dana mukotrpnog pregovaranja, uz kompromisno rješenje tj. izuzetke za pojedine zemlje čija je ovisnost o ruskoj nafti velika. Prema izjavama vodećih ruskih ekonomista i političara, EU time nezaustavljivo klizi prema krahu svoje ekonomije.
Bruxelles, očito, ne misli tako.
Ko je u pravu, i vodili se uistinu EU primarno politikom čekanja da Rusiji „crkne krava“ a ne svojim ekonomskim interesima i interesima njenog stanovništava – najbolje će pokazati vrijeme. Ali i primjer iz ove vijesti, sankcija oko švicarske kompanije Eurochem (u vlasništvu ruskog oligarha) koja proizvodi umjetna gnojiva za koje svi u Europi i svijetu – prije svega poljoprivrednici, već mjesecima „kukaju“ kako ih nedostaje i da im je cijena zbog toga previsoka što će ugroziti sjetvu i prinose u idućoj sezoni – najbolje pokazuje apsurd vremena u kojem živimo.
Onda se čudimo zašto se u svijetu već sedmicama pa i mjesecima najavljuju nestašice hrane i glad – od vrha UN-a, preko političara do medija. Radi se o smišljenoj i podloj politici koja s realnim ekonomskim stanjem nema nikakve veze, već samo s čistom geopolitikom i ludilom onih koji iza svega toga stoje – i čiju bismo cijenu ludila morali plaćati svi mi. A to se već događa.
