Bosna i Hercegovina nema problema s formalnim pristupom evropskim fondovima, nego s njihovim stvarnim korištenjem, koje je i dalje daleko ispod onoga što nam je servirano, što bismo mogli povući, a što bi imalo ogroman efekat na ekonomski rast, infrastrukturu, kvalitet javnih usluga i životni standard naših građana, izjavio je u razgovoru za Fenu dr. Adis Arapović, menadžer SMART centra za obuke (CPCD) i ekspert za izradu EU projekata.
Neiskorištene milijarde na stolu
Bosna i Hercegovina danas ima pristup izuzetno širokom krugu fondova i programa Evropske unije, čija se ukupna vrijednost mjeri desetinama milijardi eura. Arapović ističe da je najpoznatiji Instrument za pretpristupnu pomoć IPA III, vrijedan preko 14 milijardi eura, ali da se koristi tek mali dio.
„IPA je ključna za finansiranje reformi, jačanje institucija, zaštite okoliša, energetike, te socijalnih i ekonomskih politika.
BiH kroz IPA-u koristi sredstva svake godine, ali bez unaprijed zagarantiranog iznosa. Dodjela novca zavisi isključivo od broja i kvaliteta pripremljenih projekata, a u praksi to znači da se koristi tek mali dio raspoloživog novca“, rekao je Arapović.
Pored toga, aktuelan je Plan rasta za Zapadni Balkan, paket od šest milijardi eura, gdje je za BiH predviđeno oko 976 miliona eura. Međutim, taj novac nije automatski dostupan jer je svaka tranša vezana za konkretne reformske korake.
Porazna statistika u odnosu na region
Dok BiH kaska, zemlje okruženja već uveliko povlače sredstva. Arapović upozorava da smo u odnosu na susjede na samom začelju kada je riječ o Planu rasta.
„Srbija je do sada povukla preko 110 miliona eura, Albanija i Crna Gora desetine miliona, a mi – nula, jer se gotovo ništa nije uradilo od sticanja uslovnog kandidatskog statusa do danas na provedbi EU integracijske agende“, navodi on.
Također, nivo povlačenja sredstava iz programa kao što su Horizon Europe (95 milijardi eura) i Erasmus+ (26 milijardi eura) u BiH je zanemariv i mjeri se tek u promilima. Iako su otvoreni i programi poput Creative Europe, Digital Europe i EU4Health, domaći akteri se rijetko pojavljuju kao nosioci projekata.
Problem nije novac, nego znanje
Glavni razlog niske iskorištenosti, prema Arapoviću, nije nedostatak potreba, već nedostatak institucionalnih kapaciteta i stručnog znanja za pripremu kompleksnih aplikacija po EU standardima.
„EU fondovi ne funkcioniraju kao finansijska pomoć, već kao razvojni ili investicijski zahvat, te zato traže jasno definiranu promjenu koju projekti donose, mjerljive rezultate, precizne budžete i sposobnost da se projekat provede po strogim pravilima.
Veliki broj institucija, ustanova, lokalnih uprava, kompanija i organizacija ima ideje, ali nema ljudske i druge kapacitete za prepoznavanje pravog programa i pripremu projekata“, objašnjava Arapović.
On zaključuje da rješenje leži u sistematskom ulaganju u ljude. Naglašava ulogu specijalizovanih obuka poput Akademije za izradu EU projekata i novootvorenog AI Projekt Inkubatora, koji koriste vještačku inteligenciju kao pomoć pri pisanju projekata.
„Razlika između zemlje koja ima pristup fondovima i zemlje koja ih stvarno koristi pravi se u znanju ljudi koji te fondove znaju pretvoriti u konkretne projekte“, poručio je dr. Arapović.