Okupljeni u Dohi – lideri Arapske lige i Organizacije islamske saradnje – pokazali su podršku Kataru nakon izraelskog udara prošle sedmice na sastanak vođa Hamasa u tom gradu.
Kada je samit završen, izdali su opširan proglas kojim osuđuju Izrael i ponovo potvrđuju solidarnost s Katarom. No, u saopćenju je nedostajala bilo kakva konkretna akcija, piše CNN u svojoj analizi.
Bio je to uzaludan pokušaj, koji je samo naglasio kako veliko bogatstvo nije pretočeno u stvarnu moć. Uprkos ogromnom napretku zemalja poput Katara, Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata, one su ili nesposobne (ili nevoljne) učiniti bilo šta kako bi izvršile pritisak na Izrael i njegovog glavnog saveznika, Sjedinjene Američke Države, da zaustave rat u Gazi.
Koliko se toga promijenilo.
Prije 52 godine, u oktobru 1973, ministri nafte zemalja koje su činile Organizaciju arapskih zemalja izvoznica nafte (OAPEC) sastali su se u Kuvajtu dok je bjesnio rat između Izraela, Sirije i Egipta, a svijet bio na rubu nuklearnog sukoba između SAD i Sovjetskog Saveza.
U Kuvajtu su ministri OAPEC-a, predvođeni Saudijskom Arabijom, odlučili smanjiti proizvodnju nafte i uvesti ograničenja izvoza prema SAD i drugim zemljama koje su podržavale Izrael i njegov ratni napor. To je bio početak arapskog naftnog embarga, koji je gurnuo zapadne ekonomije u recesiju.
Rat, koji je počeo 6. oktobra 1973. koordiniranim napadom Egipta i Sirije na izraelske trupe koje su okupirale egipatski Sinajski poluotok i sirijsku Golansku visoravan, završen je nakon 19 dana. OAPEC-ovo „naftno oružje“ odigralo je ulogu u ubrzanju koraka ka prekidu vatre.
A danas, dok Izrael pojačava ofanzivu na Gaza City, dok broj poginulih u Gazi doseže gotovo 65.000 (većinom žena i djece), dok komisija UN-a utvrđuje da Izrael u Gazi počinjava genocid, mnoge iste zemlje koje su 1973. godine skupo naplatile američku podršku Izraelu, ostale su uglavnom pasivne.
„Arapske vlade u prošlom stoljeću nisu ostvarile punu suverenost,“ objašnjava Rami Khouri, iskusni analitičar na Američkom univerzitetu u Bejrutu. „One zavise od stranih država za svoje blagostanje, zaštitu ili opstanak.“
Ironično je da ih ni ta zavisnost nije poštedjela. Godine 2022. SAD je Katar proglasio glavnim saveznikom izvan NATO-a, a Katar je domaćin najveće američke vojne baze na Bliskom istoku.
Najviše što su vladari okupljeni u Dohi u ponedjeljak uspjeli bilo je da djeluju kao molioci, oslanjajući se na hirove nepredvidivog američkog predsjednika da posreduje kod izraelskog premijera. „Očekujemo od naših strateških partnera u Sjedinjenim Državama da iskoriste svoj utjecaj na Izrael da prestane s ovakvim ponašanjem,“ citirao je državni list Dubaija Al Bayan generalnog sekretara Vijeća za zaljevsku saradnju Jasema Mohameda al-Budaiwija. SAD „ima poluge i utjecaj na Izrael i krajnje je vrijeme da se to iskoristi.“
No, takve nade više liče na nerealna očekivanja nego na stvarnost. Početkom augusta predsjednik Trump se našalio da je „na Izraelu“ šta će učiniti u Gazi.
I tako su, u utorak ujutro, izraelske snage saopćile da započinju kopnene operacije u Gaza Cityju. Komunike sa samita u Dohi to nije spriječio.