Međunarodni arheolozi otkrili su mumije očuvane od raspadanja metodom sušenja dimom u Vijetnamu i nekim drugim zemljama jugoistočne Azije. Ovo je prepoznato kao jedno od 10 najvećih arheoloških otkrića u svijetu 2025. godine, izvijestili su vijetnamski mediji.
Istraživački tim istaknuo je da dimljene mumije u istočnoj Aziji prethode poznatim mumijama Egipta i Južne Amerike za nekoliko hiljada godina, nudeći revolucionarne uvide u globalnu historiju mumifikacije, izvijestila je novinska agencija VNA.
Arheološka nalazišta poput Con Co Ngua i Mai Da Dieu (pokrajina Thanh Hoa), pećine Mang Chieng (pokrajina Ninh Binh) i Hon Hai Co Tien (pokrajina Quang Ninh) ključna su mjesta za proučavanje pretpovijesnog razdoblja Vijetnama.
Ova nalazišta su nedavno ponovo dospjela u centar pažnje kroz multinacionalnu studiju koju su vodili dr. Hsiao-chun Hung s Australskog nacionalnog univerziteta i prof. Hirofumi Matsumura s Medicinskog univerziteta Sapporo. Studija, objavljena u Zborniku radova Nacionalne akademije nauka (PNAS), analizirala je 54 pretpovijesna groba s 11 lokacija širom jugoistočne Azije i južne Kine.
Dr. Nguyen Khanh Trung Kien iz Južnog instituta društvenih nauka rekao je da nalazi ukazuju na to da su mnoga tijela iz predneolitskog perioda sačuvana dugotrajnim dimljenjem nad vatrom. Ova praksa je vrlo slična pogrebnim običajima dokumentovanim među određenim autohtonim zajednicama u Australiji i Papui Novoj Gvineji.
Ranije se takvi ostaci nisu klasifikovali kao mumije, već su bilježeni kao poseban tip pokopa koji uključuje savijene položaje tijela.
Međutim, nakon iskopavanja nalazišta Bau Du 2017. godine, istraživači su počeli priznavati da mnogi pretpovijesni grobovi u ovoj regiji vjerovatno uključuju namjerno dugoročno očuvanje dimljenjem.
Arheološki institut Amerike proglasio je ovo istraživanje jednom od 10 najboljih arheoloških studija 2025. godine. Studija tvrdi da mumifikacija sušenjem dimom nije bila samo praktičan odgovor na vruće i vlažne tropske uslove, već je odražavala i duboke kulturne i duhovne veze.
Kien je istaknuo da istraživanje daje uvid u to kako su ljudi prije više od 10.000 godina shvatali život i smrt, svoje veze s voljenima i želju da održe prisutnost pokojnika u opipljivom obliku. Kontinuitet tih praksi tokom milenija predstavlja snažan dokaz trajne prirode ljudske kulturne svijesti.