Arheolozi su u blizini Cambridgea u Engleskoj otkrili jamu punu kostura starih oko 1.200 godina. U idiličnom krajoliku engleskog sela, ispod zelene trave, pronađeni su ostaci koji nose tragove užasne, nasilne smrti iz anglosaksonskog perioda. Ovo jezivo otkriće dogodilo se u parku Wandlebury Country.
Strašno međuljudsko nasilje
„Ovdje se radi o strašnom međuljudskom nasilju, bez obzira na to kako ga posmatrali“, izjavio je Oscar Aldred, arheolog s Univerziteta u Cambridgeu koji je vodio iskopavanja prošlog proljeća i ljeta. Pretpostavlja da bi jama mogla sadržavati ostatke bitke ili smaknuća iz 8. ili 9. stoljeća, ali dokazi za obje teorije još uvijek nisu jasni.
Znakovi brutalnosti i nepoštovanja
Jedno od tijela bilo je ukopano licem prema dolje, što je, prema Aldredu, „znak velikog nepoštovanja“, a ruke i noge su mu vjerovatno bile vezane. Drugoj osobi gotovo sigurno je odrubljena glava, o čemu svjedoče rez na prvom pršljenu i veliki trag sječiva na donjoj vilici.
Od trećeg tijela pronađene su samo kosti potkoljenice, stopala i iver. Aldred je istakao da je zajedničko ukopavanje u jednoj jami bilo neobično za to razdoblje, jer je kršćanski običaj nalagao da se čak i pogubljene osobe ukopavaju odvojeno.
Pogubljenje ili ostaci bitke?
Arheolozi uz tijela nisu pronašli nikakve predmete, što sugerira da su „žrtve lišene sve svoje imovine prije ukopa“. Svi ovi faktori upućuju na pogubljenje, ali pronalazak šest lobanja položenih na vrh četiri tijela i nogu petog dodatno komplikuje tu teoriju.
Aldred smatra da „nije riječ o jednostavnom smaknuću“. Vjeruje da su tijela ukopana istovremeno, i to nakon smrti osoba čije su lobanje pronađene, jer lobanjama nedostaju donje vilice. To bi moglo značiti da su lobanje „možda bile izložene na nekom mjestu ili su, ako je riječ o bitci, bile razbacane po bojištu“ prije nego što su završile u jami.
Buduće analize donijet će više odgovora
Preciznije datiranje pomoći će istraživačima da suze svoje teorije. Ako ostaci potječu iz 9. stoljeća, vjerovatnije je da su stradali u bitci između Sasa i Vikinga. Ako su iz 8. stoljeća, prije vikinških invazija, moguće je da su ubijeni u okviru nekog oblika provođenja pravde.
Naučnici se nadaju da će dodatne analize kostiju potvrditi da su sve žrtve muškarci i utvrditi da li su bili u srodstvu. Analiza zuba trebala bi otkriti njihovu ishranu i porijeklo, što je ključno za razlikovanje jesu li bili Anglosaksonci ili Vikinzi.
Neobično visok muškarac s rupom u lobanji
Među pronađenim ostacima posebno se ističe jedan muškarac. Na njegovoj lobanji vidljiva je velika rupa, što ukazuje na trepanaciju, drevni hirurški zahvat za koji se vjerovalo da ublažava migrene, napade i psihičke poremećaje. Muškarac je bio visok čak 196 centimetara, što je izuzetno za doba u kojem je prosječna visina muškarca iznosila oko 168 centimetara.
„Ovaj pojedinac je možda imao tumor koji je zahvatio hipofizu i uzrokovao prekomjerno lučenje hormona rasta“, navela je u saopćenju Trish Biers, kustosica s Univerziteta u Cambridgeu. „Takvo stanje dovelo bi do povećanog pritiska u lobanji, zbog čega su se trepanacijom možda pokušavale ublažiti glavobolje“, dodala je.
Slučajno otkriće studenata
Tijela su otkrivena tokom terenske nastave u okviru preddiplomskog studija arheologije. Iskopavanja su bila dio petogodišnjeg istraživanja lokaliteta Wandlebury, na kojem se nalazi željeznodobna gradina, naseljavana gotovo 2.000 godina.
Studentica Grace Grandfield prisjetila se kako je tim najprije otkrio jedno tijelo, a zatim se vratio na dodatna iskopavanja, tokom kojih su pronalazili sve više kostura.
„Bilo je prilično zbunjujuće jer nismo očekivali da ćemo pronaći nešto ovakvo. Uznemirujuće je razmišljati o tome koliko se fragmenata kostiju odvojilo od pojedinaca i izmiješalo“, rekla je za CNN.