Trebala bi biti san svakog agenta za nekretnine. Smještena na prestižnoj obali Velikog kanala u Veneciji, na samo nekoliko koraka od Kolekcije Peggy Guggenheim, legendarna palata Palazzo Ca’ Dario od kasnog 15. stoljeća blista na vodi, sa svojom elegantnom fasadom ranog venecijanskog renesansnog stila među najupečatljivijima u gradu.
Nazvana po svom prvom vlasniku, Giovanniju Dariu, diplomati slavljenom kao heroju nakon što je osigurao mirovni sporazum s Osmanskim carstvom, palača je kroz stoljeća bila dom plemića, trgovaca, pa čak i britanskih rock zvijezda. Godine 1908. naslikao ju je Claude Monet tokom svog putovanja u Veneciju, a godinu kasnije spomenuo ju je Henry James u svom putopisu Italian Hours.
Tragične priče doprinijele lokalnoj legendi
Međutim, prostrana zgrada, koja ima devet spavaćih soba, osam kupatila i raskošne prijemne sale ukrašene freskama, pokazala se izuzetno teškom za prodaju – i to ne nužno zbog cijene, koja se navodno kreće oko 20 miliona eura (17,4 miliona funti).
Agenti za nekretnine godinama se bore s njenom reputacijom „uklete palače Venecije“, zbog niza vlasnika i gostiju koji su prerano, a u nekim slučajevima i nasilno, izgubili život, piše Guardian.
Sada, nakon svježe renovacije, prodaja Palazzo Ca’ Dario dobila je novi zamah, a zadatak je povjeren venecijanskoj podružnici Christie’s International Real Estatea i Engel & Völkersa. Christie’s opisuje zgradu kao „arhitektonski dragulj“ sa gotičkim lukovima, antičkim muranskim lusterima i terasom s lođom, naglašavajući i njenu lokaciju u „mirnom“ dijelu Venecije, udaljenom od turističke gužve.
Ono što promotivni materijali ne spominju jesu tragične priče koje su doprinijele lokalnoj legendi o njenoj navodnoj ukletosti.
Prema predanju, palata se povezuje s najmanje sedam smrti, od kojih je najjezivija bila 1970. godine, kada je tadašnji vlasnik, grof Filippo Giordano delle Lanze, ubijen unutar njenih zidina od strane svog dečka, mornara koji je pobjegao u London i koji je kasnije i sam ubijen.
Christopher „Kit“ Lambert, tadašnji menadžer benda The Who, kupio je nekretninu naredne godine. Iako je tvrdio da ga navodno prokletstvo ne uznemirava, prijateljima je navodno govorio da spava negdje drugdje kako bi izbjegao duhove. Ipak, lokalno stanovništvo je krivilo prokletstvo za njegov pad u ovisnost, kasnije finansijske probleme i smrt u Londonu 1981. godine, nakon pada niz stepenice.
Venecijanci vole preuveličavati priče, naročito za turiste
Osamdesetih godina prošlog stoljeća palatu je kupio italijanski finansijer Raul Gardini, koji se našao u središtu velikog korupcijskog skandala i izvršio samoubistvo u Milanu 1993. godine.
Legende također tvrde da palata donosi nesreću čak i onima koji joj se samo približe ili u njoj borave na odmoru. Operni tenor Mario Del Monaco planirao je kupiti nekretninu 1964. godine, ali je odustao nakon teške saobraćajne nesreće na putu da je razgleda; John Entwistle, basista grupe The Who, preminuo je u SAD-u 2002. godine, sedmicu nakon što je iznajmio palatu.
Nakon toga Palazzo Ca’ Dario uglavnom je propadala, i iako je privukla interes nekih potencijalnih kupaca očaranih njenom arhitekturom, među kojima se navodno spominjao i Woody Allen, tvrdi se da su ih odvratile njene „sablasne“ konotacije.
Godine 2006. zgradu je kupila američka kompanija u ime sadašnjeg vlasnika, čiji identitet nije javno objavljen. Činjenica da je nekretnina od tada uglavnom prazna dodatno je pothranila mitove.
Arnaldo Fusello, generalni direktor Christie’sa u Veneciji, rekao je da Venecijanci vole preuveličavati priče, naročito za turiste. „Na primjer, gondolijer koji prolazi pored zgrade, to je pomalo u tom stilu“, kazao je.
Ovo je mjesto gdje historija živi
Podsjetio je i na „stotine“ stanara kroz stoljeća koji su u palati živjeli do duboke starosti, uključujući i samog Darija, koji je umro prirodnom smrću u 80. godini.
Davide Busato, historičar iz Venecije, rekao je da su glasine počele sedamdesetih godina, ali su se u potpunosti razbuktale nakon Gardinijevog samoubistva, što je, kako kaže, stvorilo medijsku senzaciju.
„Venecijanci su to objeručke prihvatili“, rekao je. „Vole pričati priče i sasvim je normalno da pretjeruju, kao što su radili i s ostrvom Poveglia.“ Poveglia je napušteno i navodno ukleto ostrvo u venecijanskoj laguni.
Venecijanci su, inače, pragmatični ljudi i obično nisu skloni praznovjerju, dodao je Busato, „ali vole fascinirati ljude, posebno one koji dolaze izvana“.
Busato je rekao da je Venecija puna historijskih zgrada u kojima su se dogodila ubistva i samoubistva, a koje danas funkcionišu kao luksuzni hoteli. „Kao i kod svih legendi, one koje okružuju Palazzo Ca’ Dario pomalo su isprepletene – pripovjedači uzmu nekoliko konkretnih činjenica i uveličaju ih.“
Fusello je uvjeren da će zgrada na kraju prevazići svoju jezivu reputaciju i biti prodata. Kaže da je već privukla „veliki“ interes, kako Italijana tako i stranaca.
„Ovo je mjesto gdje historija živi“, rekao je. „A ako želite živjeti historiju, onda je ovo savršen dom, iako je važno da onaj ko je kupi bude posvećen očuvanju ove nekretnine.“