Astronomi su otkrili 128 novih mjeseca u orbiti oko Saturna, što mu daje ogromnu prednost u odnosu na ostale planete kada je riječ o ukupnom broju prirodnih satelita u Sunčevom sistemu.
Donedavno je titulu 'kralja mjeseca' držao Jupiter, no s ukupno 274 mjeseca Saturn sada uvjerljivo vodi s gotovo dvostruko više satelita nego svi ostali planeti zajedno. Tim naučnika koji stoji iza ovog otkrića već je ranije identificirao 62 Saturnova mjeseca koristeći teleskop Canada-France-Hawaii. S obzirom na to da su uočili znakove postojanja još manjih satelita, proširili su svoja promatranja 2023. godine.
'Pronašli smo još 128 mjeseca', rekao je dr. Edward Ashton, vodeći istraživač i postdoktorand u Institutu za astronomiju i astrofiziku na Academia Sinica u Tajvanu. 'Prema našim projekcijama, mislim da Jupiter nikada neće moći dostići Saturn.' On ima potvrđenih 95 mjeseca, prema podacima iz 5. februara 2024., no nova otkrića sada čine Saturn neprikosnovenim liderom.
Mjeseci čekaju imena po nordijskim bogovima
Međunarodna astronomska unija službeno je priznala ove nove mjesece, ali su im zasad dodijeljene samo numeričke oznake. U skladu s konvencijom imenovanja, dobit će nazive prema galskim, nordijskim i kanadsko-inuitskim bogovima. Većina tih nedavno identificiranih satelita pripada takozvanoj 'nordijskoj skupini', što znači da će astronomi sada morati tražiti još manje poznate vikinške bogove za inspiraciju.
'Asortiman dostupnih nordijskih imena mogao bi se uskoro iscrpiti, pa bi se kriteriji imenovanja mogli malo proširiti', dodao je Ashton.
Kako su otkriveni novi mjeseci?
Naučnici su koristili tehniku 'pomaka i slaganja' (engl. shift and stack), pri kojoj se niz sekvencijalnih slika analizira kako bi se identificirali objekti u pokretu. Na taj način mjeseci postaju dovoljno svijetli da ih se može detektirati.
Svi ovi koji su sada otkriveni su 'nepravilni mjeseci', što znači da su mali, nepravilnog oblika i imaju neobične orbite. Većina njih ima tek nekoliko kilometara u promjeru, nalik svemirskim 'krompirima'. Povećan broj ovih sićušnih objekata postavlja pitanje trebamo li preciznije definirati ono što se zapravo smatra mjesecom.
'Zapravo ne postoji stroga definicija toga što tačno čini mjesec. Mislim da bi trebala postojati', rekao je Ashton, ali je dodao da će se trenutnom tehnologijom vjerojatno teško otkriti još manjih objekata oko Saturna, Urana i Neptuna.
Šta ovi mjeseci govore o prošlosti Sunčevog sistema?
Detaljnije proučavanje ovih sićušnih mjeseca moglo bi pružiti vrijedan uvid u kaotične rane faze Sunčevog sistema, kada su planeti migrirali kroz nestabilne orbite, a sudari bili česti.
Činjenica da se mnogi od njih nalaze u skupinama sugerira da su nastali raspadom većih objekata uslijed sudara u posljednjih 100 miliona godina. Imaju velike eliptične orbite nagnute u odnosu na bliže Saturnove satelite, što dodatno podupire teoriju da su fragmenti nekada većih tijela koja su se raspala uslijed udara kometa ili drugih Saturnovih mjeseca.
'Ovdje je vjerojatno riječ o fragmentima manjeg broja izvornih mjeseca koji su se raspali u nasilnim sudarima', objasnio je Brett Gladman, astronom s Univerziteta British Columbia. Razumijevanje dinamike mnogobrojnih satelita moglo bi pomoći i u rješavanju pitanja o podrijetlu Saturnovih prstena, za koje neki naučnici vjeruju da su ostaci mjeseca koji je gravitacija tog planeta doslovno rastrgala.
ESA-ina misija Hera istražuje Marsove mjesece i asteroid Dimorphos
U međuvremenu Evropska svemirska agencija (ESA) planira provesti prelet Marsa, tokom kojeg će se svemirska letjelica Hera približiti na samo 300 kilometara od najmanjeg i najudaljenijeg Marsova mjeseca – Deimosa.
On ima promjer od oko 11 kilometara, a možda je nastao nakon sudara nekog velikog objekta s Marsom. Također postoji šansa da je riječ o 'zarobljenom' asteroidu. Tokom misije Hera će također snimiti veći Marsov mjesec, Fobos, prije nego što nastavi prema svom primarnom cilju – istraživanju asteroida Dimorphos.
Taj je asteroid NASA-ina misija DART namjerno pogodila prije tri godine tokom eksperimentalnog testa preusmjeravanja potencijalno opasnih svemirskih tijela. Kada stigne do njega, Hera će provesti detaljno istraživanje kako bi naučnicima pomogla razviti tehnologiju kojom bi se u budućnosti mogli odbiti potencijalno opasni asteroidi koji prijete Zemlji, zaključuje Guardian.
