Na osnovu ponašanja vjetrova na sedam velikih i vrelih plinovitih egzoplaneta, astronomi su došli do dosad najjačeg dokaza da planete izvan Sunčevog sistema posjeduju magnetska polja, poput Zemlje i još pet planeta u našem planetarnom sistemu.
Ovo otkriće, zasnovano na posmatranjima teleskopa u Čileu i na Havajima, produbljuje razumijevanje egzoplaneta, pokazujući da barem neki od njih dijele važnu osobinu prisutnu na svim osim na dva od osam planeta Sunčevog sistema.
Iako nijedan od plinovitih egzoplaneta obuhvaćenih istraživanjem nije kandidat za održavanje života, magnetsko polje moglo bi biti jedan od faktora koji pomažu da stjenovita planeta poput Zemlje bude nastanjiva.
Svaki od ovih egzoplaneta kruži veoma blizu velike i vrele zvijezde, pri čemu je jedna njegova strana stalno okrenuta prema zvijezdi, a druga trajno okrenuta od nje, slično kao što je Mjesec okrenut prema Zemlji.
Ova vrsta planeta naziva se „vreli Jupiter“ zbog veličine i sastava sličnih najvećoj planeti Sunčevog sistema, ali uz znatno više temperature. Masa sedam analiziranih planeta kretala se od približno Jupiterove pa do više od tri puta veće mase.
Snažni vjetrovi pušu s vrele „dnevne strane“ prema hladnoj „noćnoj strani“ ovih planeta. Blizina njihovih matičnih zvijezda uzrokuje izuzetno visoke temperature u atmosferi na dnevnoj strani. Svi se nalaze bliže svojim zvijezdama nego što je Merkur udaljen od Sunca.
"Ono što biste očekivali jeste da planete s višim temperaturama imaju snažnije vjetrove. Što više energije unesete u sistem, vjetrovi postaju snažniji. Međutim, mi vidimo suprotno", rekla je astronomkinja Julia Seidel iz Laboratorije Lagrange pri Opservatoriji Azurne obale u Nici u Francuskoj, glavna autorica istraživanja objavljenog u časopisu Nature Astronomy.
"Upravo najtoplije planete imaju najslabije vjetrove koji miješaju atmosferu. To je zaista neobično u odnosu na ono što znamo o ponašanju atmosfera. To znači da se sva energija koju zvijezda prenosi u atmosferu planete mora raspršivati na drugačiji način. Jedino objašnjenje jeste djelovanje magnetskog polja i njegova interakcija s nabijenim česticama koje se kreću kroz atmosferu", dodala je Seidel.
Brzina vjetrova na ovih sedam egzoplaneta dostizala je i do 25.000 kilometara na sat, što je snažnije nego na Jupiteru.
S obzirom na to da većina planeta Sunčevog sistema ima magnetska polja, istraživači ističu da nije iznenađujuće što ih imaju i egzoplaneti. Ipak, do sada je bilo veoma teško pronaći uvjerljive dokaze za njihovo postojanje.
"Ne posmatramo samo jedan egzoplanet, već cijelu grupu i vidimo jasan obrazac", rekla je Seidel.
Jupiterovo magnetsko polje najveće je i najmoćnije u Sunčevom sistemu. Sedam proučavanih egzoplaneta razvilo je magnetska polja manja od Jupiterovog, ali uglavnom uporediva s onima koje imaju planete našeg sistema.
Merkur, Saturn, Uran i Neptun pridružuju se Zemlja i Jupiter kao planete koje stvaraju globalna magnetska polja. S druge strane, Venera i Mars nemaju globalno magnetsko polje, iako Ganimed, veliki Jupiterov mjesec, posjeduje vlastito magnetsko polje. I Zemljin Mjesec nekada je imao svoje magnetsko polje.
Magnetsko polje jedan je od važnih faktora koji utiču na to hoće li planeta uspjeti zadržati svoju atmosferu tokom veoma dugih vremenskih perioda. Naprimjer, Mars je nekada imao magnetsko polje, ali ga je izgubio prije nekoliko milijardi godina nakon hlađenja svoje unutrašnjosti. Danas ima veoma rijetku atmosferu i negostoljubiv pejzaž.
"Iako je česta zabluda da magnetska polja direktno određuju može li neka planeta biti nastanjiva, ona mogu igrati važnu ulogu u njenom razvoju tokom vremena", rekla je astronomkinja Bibiana Prinoth iz European Southern Observatory u Njemačkoj, jedna od autorica studije.
"Život kakav poznajemo oslanja se na postojanje atmosfere. Atmosfera pomaže u održavanju površinskog pritiska, reguliše temperaturu i, u slučaju Zemlje, omogućava postojanje tečne vode na površini", zaključila je Prinoth.