Ogromna struktura otkrivena u dubokom svemiru mogla bi promijeniti način na koji naučnici razumiju evoluciju svemira. Astronomi su 2024. godine pronašli gotovo savršeni prsten galaksija promjera oko 1,3 milijarde svjetlosnih godina, nazvan Veliki prsten, koji se ne uklapa ni u jednu postojeću teoriju o nastanku velikih kosmičkih struktura.
Svjetlosti koja dolazi s ovog područja svemira trebalo je oko 6,9 milijardi godina da stigne do Zemlje, a njegovo postojanje moglo bi dovesti do preispitivanja standardnog kosmološkog modela.
Drugo veliko otkriće koje produbljuje misteriju
Veliki prsten nije jedina neobična struktura koju su otkrili astronomkinja Alexia Lopez sa Univerziteta Central Lancashire i njen tim. Još 2021. godine objavili su otkriće Divovskog luka, koji se nalazi u istom dijelu neba i na približno istoj udaljenosti.
Novo otkriće predstavljeno je početkom 2024. godine na 243. sastanku Američkog astronomskog društva i dodatno je produbilo misteriju.
"Nijednu od ove dvije ogromne strukture nije lako objasniti našim sadašnjim razumijevanjem svemira. Njihove dimenzije, neobični oblici i međusobna blizina vjerovatno nam govore nešto veoma važno, ali još ne znamo šta", izjavila je Lopez.
Veće od onoga što teorije dopuštaju
Ova otkrića predstavljaju izazov za jedno od osnovnih načela moderne kosmologije, kozmološko načelo, prema kojem bi materija u svemiru, posmatrana na najvećim razmjerama, trebala biti ravnomjerno raspoređena.
Prema sadašnjim procjenama, najveće strukture u svemiru ne bi trebale biti veće od oko 1,2 milijarde svjetlosnih godina. Međutim, obje novootkrivene strukture premašuju tu granicu. Divovski luk gotovo je tri puta veći od očekivanog, dok je obim Velikog prstena približno jednak njegovoj dužini.
Naučnici traže objašnjenje
Jedna od prvih pretpostavki bila je da je riječ o takozvanim barionskim akustičnim oscilacijama (BAO), drevnim tragovima zvučnih valova iz ranog svemira koji stvaraju karakterističan raspored galaksija.
Međutim, detaljna analiza pokazala je da Veliki prsten nije takva struktura. Za razliku od BAO-a, koji imaju gotovo isti promjer, Veliki prsten zapravo ima oblik nalik spiralnom vadičepu, koji iz naše perspektive izgleda kao prsten.
Naučnici razmatraju i druge mogućnosti. Jedna od njih je teorija konformne cikličke kosmologije nobelovca Rogera Penrosea, prema kojoj svemir prolazi kroz beskonačne cikluse širenja i skupljanja, pri čemu bi ovakve prstenaste strukture mogle biti očekivane.
Druga hipoteza govori o postojanju kozmičkih struna, hipotetičkih pukotina u prostor-vremenu nastalih neposredno nakon Velikog praska. Ipak, za njihovo postojanje još nema dovoljno čvrstih dokaza.
Novi pogled na svemir
Za sada niko sa sigurnošću ne zna šta zapravo predstavljaju Veliki prsten i Divovski luk. Moguće je da je riječ o izuzetno rijetkom slučajnom rasporedu galaksija, ali naučnici smatraju da je vjerovatnoća za to vrlo mala.
Najbolju priliku za rješavanje ove kosmičke zagonetke predstavljaće buduća otkrića sličnih struktura u drugim dijelovima svemira.
"Prema postojećim kosmološkim teorijama nismo očekivali da ovako velike strukture uopće postoje. Mogli bismo prihvatiti jednu takvu pojavu u cijelom vidljivom svemiru, ali Veliki prsten i Divovski luk su dvije ogromne strukture koje su pritom i kosmološki susjedi. To je zaista fascinantno", zaključila je Alexia Lopez.