Naučnici su pomoću teleskopa James Webb istražili atmosferu izuzetno vruće egzoplanet LTT 9779 b.
Ova egzoplaneta, službeno nazvana Cuancoa, otkrivena je 2020. godine i orbitira oko svoje zvijezde svakih 19 sati.
S masom približno 29 puta većom od Zemljine, LTT 9779 b spada u rijetku kategoriju planeta poznatu kao "pustinjski vrući Neptuni" (hot Neptune desert), područje u kojem je dosad otkriveno iznimno malo planeta ove veličine i blizine zvijezdi.
Matična zvijezda
"Pronaći planetu ove veličine tako blizu matične zvijezde je kao pronaći snježnu kuglu koja se nije otopila u vatri.
Ovo otkriće svjedoči o nevjerovatnoj raznolikosti planetarnih sistema i pruža uvid u evoluciju planeta pod ekstremnim uvjetima", izjavio je Louis-Philippe Coulombe s Universite de Montreal.
Tim naučnika koristio je Single Object Slitless Spectroscopy (SOSS) način rada JWST-ovog instrumenta Near Infrared Imager and Slitless Spectrograph (NIRISS) kako bi proučio atmosferu LTT 9779 b.
Ovaj instrument detektira svjetlost u bliskom infracrvenom spektru, što ga čini izuzetno efikasnim za analizu atmosfere egzoplaneta, udaljenih galaksija i slabo osvjetljenih svemirskih objekata.
LTT 9779 b je plinoviti planet koji je plimno zaključan, što znači da mu je jedna strana uvijek okrenuta prema matičnoj zvijezdi, dok je druga strana trajno u tami.
Na osvijetljenoj strani temperature dosežu gotovo 2000 stepeni Celzijusa, što omogućuje formiranje oblaka visoko reflektivnih čestica.
Jedinstvena laboratorija
"Ova planeta predstavlja jedinstvenu laboratoriju za razumijevanje interakcije između oblaka i prijenosa topline u atmosferama snažno iradiranih svjetova", rekao je Coulombe.
Cirkulacija atmosfere na ovakvim planetama nastaje zbog velikih temperaturnih razlika između dnevne i noćne strane.
Topli zrak se diže na vrućoj strani, dok se hladniji zrak spušta na tamnoj strani, stvarajući snažnu konvekcijsku struju.
Rotacija planete dodatno uzrokuje snažnu mlaznu struju koja se kreće prema istoku.
Na LTT 9779 b, ovaj prijenos topline rezultira hladnijom zapadnom stranom dnevne hemisfere, gdje temperature padaju dovoljno nisko da omoguće nastanak oblaka.
Slažu slagalicu
Ovi oblaci su vjerovatno povezani s povećanim udjelom metala u atmosferi koji potiče nastanak reflektivnih aerosola.
Ova hipoteza potvrđena je visokim albedom planeta, što znači da reflektira više svjetlosti nego druge planete slične temperature.
Trenutno istraživači koriste dodatne podatke sa svemirskog teleskopa Hubble i Very Large Telescopea (VLT) kako bi preciznije proučili strukturu oblaka na dnevnoj strani planete.
"Još nismo završili slaganje slagalice o ovoj planeti", zaključio je Jake Taylor s University of Oxford. Studija o atmosferi LTT 9779 b objavljena je u časopisu Nature Astronomy.
