Astronomi su otkrili jedan od najnepogodnijih svjetova za život – malu egzoplanetu BD+05 4868 Ab koja se bukvalno topi pod uticajem svoje matične zvijezde. Ova planeta ostavlja iza sebe rep sličan kometi, dug milionima kilometara.
Dok naučnici često traže planete slične Zemlji na kojima bi mogla postojati tečna voda, BD+05 4868 Ab je ekstremna suprotnost – njen krajolik prekriven je tečnim kamenjem koje isparava u svemir, formirajući stjenoviti rep, piše Science Alert.
Rep dug gotovo polovinu orbite
„Taj rep je gigantskih razmjera – proteže se do 9 miliona kilometara, što je otprilike polovina ukupne orbite planete“, rekao je Marc Hon, astrofizičar s MIT-ovog Kavli instituta.
BD+05 4868 Ab nalazi se oko 140 svjetlosnih godina od Zemlje, a jednu orbitu oko svoje zvijezde završi svakih 30,5 sati. To znači da je 20 puta bliža svojoj zvijezdi nego što je Merkur Suncu – što se pokazalo kao smrtonosna blizina.
Planeta koja nestaje
Vjeruje se da je planeta nekada imala više nego dvostruko veću masu od sadašnje, koja je manja od polovine Merkurove mase. Naučnici procjenjuju da planeta svakom orbitom izbaci materijala u svemir u količini mase Mount Everesta, i da će potpuno nestati za 1 do 2 miliona godina.
„To je vrlo mali objekt sa slabom gravitacijom, pa lako gubi masu, što dodatno slabi gravitaciju i ubrzava gubitak“, kaže Avi Shporer iz TESS misije. „To je proces bez povratka koji se samo pogoršava.“
Najgora prognoza među sličnim svjetovima
Ovo je tek četvrta otkrivena egzoplaneta ovog tipa – tzv. "topići Merkur" – ali ima najgoru prognozu. Na primjer, planeta koja kruži oko zvijezde KIC 12557548 ima još oko 200 miliona godina života. BD+05 4868 Ab, međutim, pokazuje znake ubrzanog raspadanja.
Slični repovi su viđeni kod gasnih divova kao što je HAT-P-32b, koji gubi helij u dva repa duža od 53 radijusa same planete, ali će mu trebati još 40 milijardi godina da potpuno ispari. WASP-69b takođe gubi atmosferu, ali vrlo sporo – jednu Zemljinu masu svakih milijardu godina.
Otkrivena pomoću tranzitne metode
BD+05 4868 Ab je otkrivena klasičnom tranzitnom metodom – praćenjem pada sjaja zvijezde dok planeta prolazi ispred nje. No, kod ove planete tranziti su trajali neobično dugo, a količina svjetlosti koja je prolazila varirala je iz orbite u orbitu.
„Oblik tranzita podsjeća na kometu s dugim repom“, rekao je Hon. „Ali rep vjerovatno ne sadrži isparljive plinove i led, jer oni ne mogu opstati tako blizu zvijezde. Umjesto toga, riječ je o mineralnim česticama isparilim s površine planete.“
Zanimljivo je da planeta ima i mali „vodeći“ rep ispred sebe. Istraživači smatraju da bi ovaj fenomen mogao pomoći u razumijevanju dinamike prašine i testiranju teorija o formiranju repova.
Šansa za planetarnu autopsiju
Iako BD+05 4868 Ab nikad neće biti destinacija za odmor, može nam mnogo otkriti o unutrašnjosti stjenovitih planeta. JWST teleskop bi mogao analizirati spektar svjetlosti koja prolazi kroz rep i tako otkriti hemijski sastav planete.
„Ovo je jedinstvena prilika da direktno izmjerimo sastav unutrašnjosti stjenovite planete“, kaže Hon. „To bi nam moglo reći mnogo o raznolikosti i potencijalnoj nastanjivosti zemaljskih planeta izvan našeg Sunčevog sistema.“