Atlantski okean i njegov sistem struja u velikoj su mjeri odgovorni za klimu i vremenske uslove u Evropi, Africi i Amerikama. Međutim, posljednji klimatski modeli upozoravaju na mogućnost kolapsa tog sistema, što bi moglo imati katastrofalne posljedice.
Atlantska meridionalna obrtajuća struja (AMOC) dio je globalnog klimatskog sistema i odgovorna je za izmjenu tople i hladne vode u Atlantskom okeanu. Još 2021. godine naučnici su uočili slabljenje ove struje i upozorili na potencijalne opasnosti.
Naime, AMOC usporava jer temperatura zraka na Arktiku brzo raste uslijed globalnog zagrijavanja, što uzrokuje sporije hlađenje okeana. Toplija voda ima manju gustoću i sporije tone u dubinu. To omogućava nakupljanje više padavina u slanim površinskim vodama, što ih čini još rjeđima, stvarajući tako opasnu povratnu petlju.
Koristeći različite računarske modele, naučnici su pokušali izračunati budućnost AMOC sistema. Studija objavljena u časopisu Science Advances kombinovala je podatke posmatranja okeana s modelima i otkrila šokantan podatak: do 2100. godine struja bi mogla usporiti između 42 i 58 posto, što bi gotovo sigurno rezultiralo potpunim kolapsom.
Takav razvoj situacije bi pomjerio pojas tropskih kiša o kojima ovise milioni ljudi za uzgoj hrane, gurnuo zapadnu Evropu u ekstremno hladne zime i sušna ljeta te podigao nivo mora do 100 centimetara, potapajući obalne gradove poput New Yorka i Rio de Janeira.
"Okrili smo da će AMOC usporiti više nego što se očekivalo. To znači da smo bliže prekretnici", upozorio je dr. Valentin Portmann iz istraživačkog centra u Francuskoj.
Profesor Stefan Rahmstorf s Potsdamskog instituta za istraživanje utjecaja klime ističe da su rizici postali egzistencijalni.
"Sve sam više zabrinut da bismo tu prekretnicu mogli proći već sredinom ovog stoljeća. Najdramatičnije klimatske promjene u posljednjih 100.000 godina Zemljine historije desile su se upravo kada je AMOC promijenio smjer", naglasio je Rahmstorf.
Dodatni problem predstavlja topljenje grenlandskog ledenog pokrova, što modeli često ne obuhvataju u potpunosti. "To je još jedan faktor koji znači da je stvarnost zapravo još gora", zaključili su istraživači.