Autofagija je posljednjih godina postala jedna od najpopularnijih tema kada se govori o mršavljenju i zdravom starenju. Ipak, važno je znati da autofagija i povremeni post nisu isto.
Povremeni post (intermittent fasting) predstavlja način ishrane koji podrazumijeva periode bez unosa hrane, dok je autofagija prirodni proces u ćelijama organizma tokom kojeg se uklanjaju i recikliraju oštećene ili nepotrebne ćelijske komponente. Periodi gladovanja mogu podstaći autofagiju, ali ona ne počinje kod svih ljudi u isto vrijeme niti je jedini efekat posta.
Zbog toga stručnjaci upozoravaju da se ova dva pojma često pogrešno koriste kao sinonimi, iako je autofagija složen biološki proces, a povremeni post samo jedan od načina koji ga može aktivirati.
Nova studija pokazuje da godine života značajno utiču na to kako organizam reaguje na ovakav način ishrane. Iako povremeni post može pomoći u gubitku tjelesne težine bez obzira na životnu dob, kod starijih osoba može donijeti i određene neželjene posljedice koje mnogi ne očekuju.
Organizam ne reaguje isto sa 30 i sa 60 godina
Povremeni post najčešće se provodi na dva načina. Jedan podrazumijeva da se svi obroci unesu tokom osam sati, dok se narednih 16 sati ne jede. Drugi model, poznat kao dijeta 5:2, zasniva se na uobičajenoj ishrani pet dana sedmično i značajnom smanjenju kalorijskog unosa tokom preostala dva dana.
Nova analiza objavljena u stručnom časopisu Nutrients obuhvatila je 28 kliničkih studija sa više od 1.800 odraslih osoba.
Rezultati su pokazali da povremeni post dovodi do smanjenja tjelesne težine i indeksa tjelesne mase (BMI) kod većine ispitanika, bez obzira na spol i starost.
Međutim, istraživači su otkrili da metaboličke promjene koje prate gubitak kilograma nisu iste kod mlađih i starijih osoba. Dok organizam mlađih ljudi uglavnom lakše podnosi periode bez hrane, kod starijih posljedice mogu biti znatno složenije.
Gubitak kilograma ne znači uvijek i bolje zdravlje
Jedan od najvažnijih nalaza studije odnosi se na sastav izgubljene tjelesne mase. Kada mršavimo, cilj je da organizam troši masne naslage, a ne mišiće.
Međutim, istraživači su utvrdili da značajan dio izgubljenih kilograma tokom povremenog posta može poticati upravo od gubitka mišićne mase.
Poznato je da tokom procesa mršavljenja između 20 i 30 posto izgubljene težine često otpada na mišiće. U jednoj od analiziranih studija čak 65 posto izgubljene tjelesne mase činilo je nemasno tkivo, odnosno mišići.
To je posebno važno za osobe starije od 60 godina, jer s godinama prirodno dolazi do postepenog smanjenja mišićne mase i snage. Ovaj proces, poznat kao sarkopenija, može povećati rizik od padova, prijeloma, smanjene pokretljivosti i gubitka samostalnosti.
Drugim riječima, osoba može biti zadovoljna manjim brojem na vagi, a da istovremeno izgubi dio mišića koji su ključni za očuvanje zdravlja i vitalnosti.
Kako tokom povremenog posta sačuvati mišiće?
Dobra vijest je da gubitak mišićne mase nije neizbježan.
Sve više istraživanja pokazuje da kombinacija povremenog posta i fizičke aktivnosti, posebno treninga snage, može značajno smanjiti rizik od gubitka mišića.
Naučnici su utvrdili da osobe koje su tokom povremenog posta redovno vježbale nisu gubile mišićnu masu u istoj mjeri kao oni koji nisu bili fizički aktivni.
U jednoj studiji ispitanici koji su kombinovali naizmjenično gladovanje s vježbanjem izgubili su oko šest kilograma tjelesne težine, pri čemu je čak pet kilograma otpalo na masne naslage, dok mišićna masa praktično nije bila ugrožena.
Zbog toga stručnjaci preporučuju dovoljan unos proteina i redovne vježbe snage svima koji se odluče za ovakav režim ishrane, naročito nakon pedesete godine života.
Neočekivan nalaz: Povećanje LDL holesterola
Iako se povremeni post često povezuje s poboljšanjem metaboličkog zdravlja, istraživače je iznenadio još jedan rezultat.
Kod velikog broja ispitanika zabilježeno je povećanje LDL holesterola, poznatog kao „loš“ holesterol.
Ovaj nalaz privukao je posebnu pažnju jer su neka ranija istraživanja pokazivala suprotan efekat.
Autori studije upozoravaju da osobe koje praktikuju povremeni post ne bi trebale zanemariti redovne laboratorijske kontrole.
Čak i kada dolazi do poboljšanja tjelesne težine, nivoa šećera u krvi ili triglicerida, važno je pratiti i vrijednosti holesterola kako bi se procijenio ukupan uticaj ovog načina ishrane na zdravlje srca i krvnih sudova.
Povremeni post može biti koristan, ali nije isti za svakoga
Rezultati istraživanja ne znače da treba odustati od povremenog posta ili pokušaja aktiviranja autofagije.
Naprotiv, studija potvrđuje da ovaj pristup može biti efikasan alat za kontrolu tjelesne težine.
Međutim, pokazuje i da ne postoji univerzalno rješenje koje jednako odgovara svima.
Dok mlađe osobe uglavnom lakše podnose periode gladovanja, kod starijih je potrebno posvetiti više pažnje očuvanju mišićne mase, unosu proteina i redovnom praćenju zdravstvenih parametara.
Ovo nije čudesno rješenje za zdravlje i dugovječnost
Posljednjih godina autofagija se često predstavlja kao gotovo magični mehanizam koji usporava starenje i štiti od brojnih bolesti.
Iako nauka potvrđuje da ovaj proces ima važnu ulogu u održavanju zdravlja ćelija, stručnjaci upozoravaju da ne treba očekivati čuda.
Povremeni post može pomoći u mršavljenju i poboljšanju pojedinih metaboličkih parametara, ali njegov učinak zavisi od životne dobi, fizičke kondicije i općeg zdravstvenog stanja.
Zato ga treba posmatrati kao jedan od alata za očuvanje zdravlja, uz pravilnu ishranu, redovnu fizičku aktivnost, kvalitetan san i ljekarske kontrole, a ne kao univerzalni recept za dug život i idealnu tjelesnu težinu.