Vozila na vodik većini privatnih vozača još nisu praktična i isplativa zamjena za benzinske, dizelske ili baterijske električne automobile.
Tehnologija funkcioniše, domet je ozbiljan, a punjenje traje svega nekoliko minuta. Međutim, vozila su skupa, izbor modela je ograničen, dok je mreža punionica i dalje nedovoljno razvijena.
Modeli poput Toyote Mirai i Hyundaija NEXO pokazuju da vodikov pogon može pružiti iskustvo slično vožnji klasičnog automobila, uz tihi električni motor i bez emisije ugljendioksida iz ispušne cijevi.
Ipak, prije kupovine potrebno je provjeriti postoji li dostupna punionica, koliko gorivo košta i na koji je način proizveden vodik.
Kako rade vozila na vodik?
Automobili na vodik zapravo su električna vozila s gorivnim ćelijama.
Vodik iz rezervoara reaguje s kisikom, pri čemu nastaje električna energija koja pokreće elektromotor. Manja baterija pohranjuje dio energije i pomaže pri ubrzavanju, dok iz vozila izlaze voda i vodena para.
Vozila s gorivnim ćelijama ne treba miješati s automobilima čiji motori direktno sagorijevaju vodik. Kod putničkih modela na vodik točkove pokreće električni motor, pa vozač dobija tihu vožnju, brzo ubrzavanje i regenerativno kočenje.
Način proizvodnje vodika pravi veliku razliku
Ekološka vrijednost ovog pogona u velikoj mjeri zavisi od načina na koji je vodik proizveden.
Kada se dobija elektrolizom, uz korištenje električne energije iz obnovljivih izvora, njegov ugljični otisak može biti znatno manji.
Međutim, veliki dio vodika i dalje se proizvodi iz fosilnih goriva, čime se umanjuju njegove ekološke prednosti.
Veliki domet i brzo punjenje
Najveće prednosti vozila na vodik dolaze do izražaja na dugim relacijama.
Toyota za Mirai navodi domet od približno 650 kilometara, dok novi Hyundai NEXO, zavisno od verzije i načina mjerenja, može preći i do 826 kilometara.
Punjenje rezervoara može trajati približno pet minuta, što je posebno korisno za taksije, autobuse, dostavna vozila i kamione koji ne mogu provoditi mnogo vremena na punjačima.
Vodik omogućava veliki domet bez potrebe za veoma velikom i teškom baterijom, zbog čega bi mogao imati više potencijala u teretnom i javnom saobraćaju nego među malim gradskim automobilima.
Nedostatak punionica najveća je prepreka
Najveći problem vozila na vodik nije sama vožnja, već dostupnost goriva.
Bez pouzdane punionice u blizini mjesta stanovanja, posla ili svakodnevne rute, čak ni veliki domet ne predstavlja veliku prednost.
Hrvatski poziv za izgradnju najmanje dvije punionice vodika poništen je u julu 2026. godine jer prijavljeni projekti nisu mogli ostvariti tražene ciljeve u predviđenim rokovima.
To pokazuje da razvoj potrebne infrastrukture i dalje napreduje sporije nego što se očekivalo.
Baterijski automobili efikasnije koriste energiju
Drugi problem predstavlja ukupna energetska efikasnost.
Električna energija prvo se koristi za proizvodnju vodika, koji zatim treba kompresovati, transportovati i skladištiti. Nakon toga se u vozilu ponovo pretvara u električnu energiju.
U svakom od tih koraka dio energije se gubi. Zbog toga baterijski električni automobil obično efikasnije koristi istu količinu električne energije iz obnovljivih izvora.
Visoka cijena i mali izbor modela
Vozila na vodik uglavnom su skuplja od uporedivih automobila s klasičnim ili baterijskim električnim pogonom.
Ponuda modela je mala, servisna mreža ograničena, a teško je predvidjeti i njihovu vrijednost prilikom kasnije prodaje.
Privatni kupac zato mora razmišljati ne samo o cijeni vozila već i o dostupnosti servisa, rezervnih dijelova i goriva.
Vodik ima više smisla u teškom saobraćaju
Vodik bi mogao imati veću budućnost u područjima u kojima vozila svakodnevno prelaze veliki broj kilometara i moraju se brzo vratiti na cestu.
Zbog toga se ova tehnologija sve češće razvija za autobuse, kamione, vozove, dostavna vozila i industrijske flote, a znatno manje za male automobile namijenjene gradskoj vožnji.
Kod takvih flota moguće je organizovati vlastitu punionicu i unaprijed planirati rute, čime se rješava jedan od najvećih problema ove tehnologije.
Kako se vodik poredi s baterijskim automobilima?
Vozilo na vodik može se napuniti za približno pet minuta, dok punjenje baterijskog automobila može trajati od nekoliko desetina minuta do nekoliko sati.
S druge strane, punionice za električna vozila znatno su dostupnije od onih za vodik.
Obje vrste vozila tokom vožnje nemaju lokalnu emisiju ugljendioksida, ali baterijski automobil uglavnom je energetski efikasniji.
Vodik je pogodniji za duge rute, teretna vozila i organizovane flote, dok su baterijski automobili trenutno praktičniji za privatnu i gradsku vožnju.
Kada se prelazak na vodik može isplatiti?
Kupovina vozila na vodik može imati smisla ako u blizini postoji pouzdana punionica, cijena goriva je predvidiva, vozilo prelazi veliki broj kilometara i dostupna je odgovarajuća servisna podrška.
Ovakav pogon posebno može odgovarati kompanijama koje imaju više vozila na istoj lokaciji i mogu organizovati vlastitu opskrbu vodikom.
Za većinu privatnih kupaca trenutno je razumnije sačekati daljnji razvoj infrastrukture.
Evropska pravila predviđaju da do kraja 2030. godine javne punionice vodika budu postavljene najmanje na svakih 200 kilometara duž glavne transevropske saobraćajne mreže, kao i u važnim gradskim čvorištima. To bi u budućnosti moglo znatno promijeniti situaciju.
Isplati li se kupovina već danas?
Vozila na vodik tehnički su spremna za svakodnevnu upotrebu, ali tržište i infrastruktura još ih nisu učinili praktičnim izborom za većinu privatnih vozača.
Ona već sada mogu biti dobro rješenje za kompanijske flote, teški saobraćaj i unaprijed određene rute. Privatnim kupcima, međutim, uglavnom više odgovaraju dostupniji oblici električne mobilnosti.
Tehnologiju vodika ne treba otpisati, ali prije kupovine treba hladne glave izračunati troškove i provjeriti može li se takvo vozilo zaista bez problema koristiti svakoga dana.