Azijski stršljen (Vespa velutina) sve je bliže granicama regije, upozorava dr. vet. med. Rene Rus s Veterinarskog fakulteta u Ljubljani. Ova invazivna vrsta može izazvati velike probleme pčelarima, a u Evropi je nepoželjan zbog negativnog utjecaja na bioraznolikost, posebno na populacije divljih oprašivača poput pčela.
Prvi put u Evropi zabilježen je 2004. u Francuskoj i postupno se proširio na Španjolsku, Portugal, Belgiju, Italiju, Njemačku, Veliku Britaniju, Nizozemsku, Švicarsku i Škotsku. U Sloveniji još nije registriran, iako se povremeno pojavljuju informacije o njegovoj prisutnosti, dok je u Mađarskoj potvrđen. Širenje u posljednjih nekoliko godina opasno se približava i našim područjima. U 2023. vrsta je zabilježena u Mađarskoj i Češkoj, a 2024. u Austriji i Slovačkoj, što povećava rizik dolaska i kod nas.
Dr. Rene Rus naglašava važnost pravodobnog prepoznavanja i suzbijanja ove invazivne vrste kako bi se ublažio njen utjecaj na ekosustave i očuvala stabilnost domaćih vrsta. "Ova invazivna vrsta uzrokuje velike štete i njena pojava nije zanemariv problem. U Španjolskoj su utvrdili da se azijski stršljen odlično snalazi u Evropi, prilagodio se, pa se treba pripremiti za njegov eventualni dolazak. U samo godinu dana može izazvati velike probleme. I u Sloveniji postoje idealni uvjeti za njegovo širenje", dodaje Rus.
Monitoring je ključan, pa dr. Rus redovno drži predavanja pčelarima koji svake godine provjeravaju ima li tog kukca u blizini njihovih košnica. U Evropi postoje dvije zavičajne vrste stršljena, evropski (Vespa crabro) i orijentalni (Vespa orientalis). Orijentalni stršljen ima ograničenu prirodnu rasprostranjenost u Europi i jedini je predstavnik roda Vespa koji živi i u Africi. Njegovo prirodno područje proteže se od Indije, Nepala i zapadne Kine, preko srednjeg Jadrana i južne Italije do južnog Balkana i središnje Sahare.
Azijski stršljen dolazi iz Azije, gdje prirodno nastanjuje područja od sjevernog Pakistana i Indije, preko Nepala do jugoistočne Kine i Tajvana, Indokinu i Indoneziju. U Evropu je dospio slučajno i brzo kolonizira zemlje, šireći se oko 18 km godišnje. Mogući putevi dolaska uključuju prirodno širenje, transport drvne mase, uvoz voća, povrća, rezanog cvijeća, hortikulturnih materijala, te kretanje kamiona i transport košnica s medonosnim pčelama.
Azijski stršljen hrani se svim vrstama kukaca, posebno oprašivačima, uključujući europsku medonosnu pčelu (Apis mellifera), koja nema razvijenu učinkovitu obranu protiv ove vrste. Napada pčele u blizini košnica, ubija radilice i izaziva stres, zbog čega radilice ne izlaze iz košnica. Taj efekt, poznat kao “prekid sakupljanja hrane”, smanjuje aktivnost zajednice i proizvodnju meda, te utiče na efikasnost oprašivanja.
Iako nije agresivan izvan neposredne blizine gnijezda, veličina kolonije i moguća blizina naseljima predstavlja opravdan razlog za zabrinutost. Čak i obične aktivnosti u blizini gnijezda mogu izazvati napad. Ubod je vrlo bolan, a za osobe s izraženom alergijom može biti smrtonosan.