Ako je povremeno bilo sumnje u to šta je za Bakira Izetbegovića važnije - država ili stranka, nakon njegovog posljednjeg oglašavanja u vezi prijave federalnog premijera Nermina Nikšića protiv Sebije Izetbegović, dileme više nema. Bakiru, naime, na prvom mjestu nisu ni država ni SDA, nego njegova supruga i njen hater.
Ono sto se između redova može iščitati iz njegovog podužeg statusa na facebooku ostavlja otužan utisak i nevjericu da čovjek koji opet pretendira da bude prvi u Bošnjaka ima tako sebičan red prioriteta.
Ofucane fraze
Nismo od Alijinog sina čuli odgovor na Nikšićevo jednostavno pitanje otkuda Sebiji podaci iz oduzetih telefona koje zakonski kontroliraju samo tužioci POSKOK-a i policijski istražitelji. I kako je moguće da ona otvoreno prijeti političkim konkurentima iz SDP-a da će uskoro njeni novinarski kerberi objaviti poruke iz tih tužilačkih spisa.
U normalnim, demokratski uređenim zemljama, dozirano i tendenciozno curenje informacija iz istraga i očigledna sprega pojedinih tužilaca, političara i “novinara”, predstavljalo bi prvorazredni politički skandal. Za Izetbegovića, međutim, to je nešto čemu on aplaudira i u čemu ne vidi problem vrijedan makar kurtoazne osude.
Na stranu sada njegovo ponavljanje već ofucane fraze o “nametnutoj Vladi i premijeru”, čime očito želi diskvalificirati Nikšića kao relevantnog sagovornika i političara, a što je notorna laž, jer federalna vlada od prvog dana ima stabilnu parlamentarnu većinu u oba doma i bez ikakvih ustavnih problema funkcionira i donosi zakone i odluke.
Daleko je zanimljivije to što Izetbegović - svjesno ili nesvjesno, svejedno - još jednom otkriva svoju porodičnu i političku Ahilovu petu. Neobično je, gotovo i neozbiljno, ali je istinito - Bakiru je teže palo skidanje doktorske i profesorske epolete sa Sebijinog ramena, nego bilo šta drugo što muči građane i narod ove države.
Džabe sve zakonske i statutarne odluke i koraci koje je poduzeo Senat Univerziteta u Sarajevu, nakon što je u predviđenoj proceduri utvrđeno da gospođa Sebija nema uredna dokumenta kojima bi mogla dokazati svoju magistarsku titulu. Bakir, navikao na kraće i zaobilazne puteve, na kojima se bez ikakvog srkleta toleriraju i manjak papira i nedostatak položenih ispita, u svemu i dalje vidi nepostojeću političku ujdurmu.
Kao što, uostalom, već godinama vergla da je njegov federalni premijer Fadil Novalić nevin završio u zatvoru, iako postoji pravosnažna sudska presuda za kriminal koji je Novalić počinio u slučaju “Respiratori”.
Kriminal i patriotizam
Drugi, s više obraza i manje bahatosti, davno bi se sakrili u penzionersku anonimnost, svjesni da ne mogu stavljati znak jednakosti između kriminala, poštenja i patriotizma. Izetbegoviću to ne pada na pamet. Ne zato sto je nema, nego zato što je u njegovoj kući i u njegovoj stranci važno šta kaže i kako se osjeća Sebija, nego šta je istina i šta su činjenice.
A posebno strašno u svemu je to što bi se Sebija Izetbegović sutra, ako dobije priliku, isto tako bahato i osvetnički ostrašceno ponašala i na nekoj puno većoj i važnijoj funkciji od direktorice KCUS-a. I opet bi imala bezrezervnu zaštitu i podršku svog supruga.
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne održavaju nužno uređivačku politiku Raporta.