Balerina Nataša Gaponko (39) dobitnica je godišnje nagrade Narodnog pozorišta Sarajevo za najbolju žensku glavnu ulogu Snjeguljica u predstavi "Snjeguljica i sedam patuljaka“.
Beograđanka je od 2006. godine članica Baleta Narodnog pozorišta Sarajevo i ovo joj nije prvo priznanje u Kući na Obali.
Gaponko je u intervjuu za Raport govorila o nagradama, životu u bh. prijestonici, baletu kao profesiju ali je i otkrila spektakl koji se sprema u Narodnom pozorištu Sarajevo.
Snjeguljica i Julija
Kao prvo čestitke za nagrada za najbolju glavnu žensku ulogu, što Vama nije prvi put. Koliko Vam priznanja znače?
Hvala Vam puno na čestitkama! Ja sam sigurna da niko od nas umjetnika nije lovac na nagrade, niti da iko izlazi na scenu sa namjerom da nešto osvaja. Ipak je naša najveća nagrada aplauz na kraju predstave. Ali kada već do toga dođe naravno da svakome imponuje i jedan takav vid priznanja. Svojevrsna potvrda da je vaš rad zapažen i prepoznat. Tačno je da mi nije prva nagrada, već sam jednom dobila za ulogu Julije u baletu "Romeo i Julija", što meni lično služi i kao dokaz jednog kontinuiranog rada i trajanja i svakako kao motivacija za dalje.
Šta je specifično u ulozi Snjeguljice u odnosu na ostale?
"Snjeguljica" je meni vrlo draga predstava i jedna od najposećenijih na našem repertoaru. Nešto što bih mogla izdvojiti kao specifičnost vezano za samu ulogu možda je najviše to da morate na svoj način oživjeti lik koji ne samo da već postoji, nego i postoji u raznim oblicima (knjige, crtani film, film, dramske predstave...), dugi niz godina, adaptiran za razne generacije. Dati lični pečat, i doživljaj, a opet ostati dosljedan Disneyju i zadovoljiti očekivanja publike, koja dolaze na predstavu sa već formiranim mišljenjem o svakom liku je nešto sa čime sa nisam u velikoj mjeri susretala. Posebno je važno istaknuti da je predstava izuzetno popularna kod naše najmlađe publike a deca jedino reaguju na iskrenu emociju sa scene.
Koliko je ustvari zahtjevno baviti se baletom, mnogi ostanu šokirani kada vide stopala nekih od balerina?
Balet je teška profesija kako fizički tako i mentalno. Traži disciplinu, posvećenost i kontinuiran rad. Stopala su samo mali dio toga što balet nosi sa sobom, ali i mala cijena u usporedbi sa onim što balet može da vam pruži. To je profesija koja bira vas, a ne vi nju... I kada jos se tako pristupi, iznova i iznova dobijate potvrdu da je vrijedilo.
Dese li se na sceni ponekad i suze?
Znaju ali na sceni ipak rijetko, mislim da je tu koncentracija ta koja drži kočnicu, jer i kada su u pitanju izuzetno emotivni momenti ili uloge, mi moramo ostati fokusirani na način na koji igramo i izvodimo pokrete. Zato iza scene...
Vi ste Beograđanka koju je karijera dovela u Sarajevo. Kako izgleda Vaš život u BiH, a naravno ni Beograd nije daleko.
U Sarajevu sam se divno snašla, pozorište mi je pružilo više nego što sam mogla da zamislim. Najviše što me je privuklo, a i zadržalo ovdje, jesu ljudi. Mnogi su postali i više od prijatelja, doživljavam ih kao svoju porodicu. Iako Beograd obožavam i uvijek mu se rado vraćam, tamo sam odrasla, za njega me vežu divne uspomene... Ali nakon 20 godina mog života i rada u Sarajevo se ipak vraćam kući.
Gdje je mjesto sarajevskog Baleta u odnosu na regionalne centre?
Teško je napraviti paralelu u pogledu na region, jer je velika razlika između zemalja koje su u EU i onih koje nisu. Ipak ove prve imaju daleko veće budžete, olakšice pri zapošljavanju i angažovanju stranih igrača, koreografa, pedagoga što je neizostavna stavka u našem poslu, a to se naravno odražava na kvalitet ansambla, pa zatim i na sam repertoar i produkcije koje izbacuju. Mi se u daleko većoj mjeri borimo sa sistemom i finansijama, ali i uprkos tome mogu da kažem da je balet u Sarajevu veoma napredovao. Ansambl je veći, angažovani su talentovani mladi umjetnici, pružena nam je prilika da radimo sa odličnim pedagozima a rezultati su puna gledališta na skoro svakoj našoj predstavi. Što bi se reklo možda mali korak za čovječanstvo, ali veliki za nas.
Najsretnija okružena porodicom
Ko je Nataša kada skine baletske patike?
Nataša je jedna veoma jednostavna osoba koja je najsretnija u društvu ljudi koje voli, okružena mojom porodicom sa kojom uživam u svakodnevnim sitnim životnim radostima, kojih je jako puno kada naučite da ih primjećujete i cijenite.
Na koncu, šta novo pripremate?
Trenutno nastupamo sa predstavom "Sjećaš li se... Sjećaš li se Dolly Bell?!" , zatim idemo u gore pomenutu "Snjeguljicu i sedam patuljaka", čekaju nas dva izvođenja 12. i 13. novembra i godinu tradicionalno završavamo baletom "Krcko Oraščić" sa četiri izvođenja u decembru. Od premijera, na veliku radost ljubitelja klasičnog baleta, najavljena je premijera baleta "Labudovo jezero" P.I.Čajkovskog, planirana za drugi dio sezone a početak nove kalendarske godine.