Dugo vremena vjerovalo se da na ovim prostorima ne postoji niti će se uskoro roditi veći populista, neradnik, bircuški spletkaroš i demagog od višedecenijskog člana Predsjedništva BiH Željka Komšića.
Čovjek je cijeli život na budžetskim jaslama, svima i svuda drži političke pridike o moralu i obrazu, vesla zaluđene Bošnjake i lijevo i desno, i tamo i ovamo, što se glasnije i “snažnije” bori za građansku Bosnu, građanske Bosne je sve manje, ali ne posustaje…
E tog i takvog Komšića, vjerovali ili ne, sa ublehaškog trona mogao bi vrlo brzo skinuti njegov kolega iz državnog vrha Denis Bećirović.
Naprosto, pasionirani pisac otvorenih pisama koja ne čitaju ni članovi njegove uže porodice, umislio je da je na mjesto bošnjačkog člana Predsjedništva BiH došao na krilima osobne harizme i nesumnjivog političkog kvaliteta, a ne sa olujom podrške 11 stranaka i brojnih uglednih ličnosti koji su se ujedinili u projektu dokidanja pogubne vlasti SDA i dinastije Izetbegović.
Ponijela ga pjesma, rekao bi narod. Petlja se u sve i svašta, ubi se citirajući međunarodne i domaće konvencije i zakone, arbitrira, od politike uzima sve privilegije, a odgovornost i račune na naplatu šalje strankama Trojke, prije svih SDP-u.
Još, onako s visine, upozorava državne i federalne zastupnike za koga trebaju, a za koga ne trebaju glasati. Odjednom se razumije i u posao državnih ustavnih sudija, otima nadležnosti regularne komisije Federalnog parlamenta i traži da se uskrati podrška prvorangiranom kandidatu Marinu Vukoji.
Naravno, iz Bećirovićevih poteza lako se čita nezatomljena silna želja da što prije i mimo dnevnog reda zasjedne i u fotelju predsjednika SDP-a. I u tome ne bira saveznike, a zaslijepljen čarima velegrada ne vidi da rušenjem i svoje stranke i Trojke bukvalno siječe granu na kojoj sjedi.
Da, postoji u SDP-u jedna garnitura populista za koje kruže glasine da su kao lubenica, okolo zeleni, a unutra crveni, čime se aludira na njihovu ideološku bliskost sa SDA.
Za Denisa Bećirovića se, međutim, priča da on nije ni kao lubenica. On je, prema sve glasnijim rumorima iz hodnika centrale u Alipašinoj ulici, zelen i okolo i unutra.
