Njemački kancelar Friedrich Merz pokrenuo je neuobičajeno snažnu i otvorenu ofanzivu kako bi Njemačku pozicionirao u sam vrh evropskog liderstva, predstavljajući se ne samo kao jedan od ključnih zaštitnika Ukrajine, već – kako sam ističe – i kao branilac Evrope u cjelini.
Riječ je o značajnom zaokretu u njemačkoj vanjskoj politici. Njegovi prethodnici Olaf Scholz i Angela Merkel izbjegavali su da Njemačka preuzme glasnu i istaknutu vodeću ulogu, bilo unutar Evropske unije ili na međunarodnoj sceni. Naprotiv, Berlin je godinama bio poznat po opreznom, često neodlučnom pristupu, toliko da je u njemačkom jeziku nastao i kolokvijalni glagol “merkeln”, koji označava oklijevanje i izbjegavanje rizika.
Merz sada ide u potpuno suprotnom smjeru.
Preuzima prostor koji je nekad držala Francuska
Kancelar je zauzeo znatno aktivniju poziciju unutar EU, preuzimajući ulogu koja je tradicionalno pripadala Francuskoj, čiji je predsjednik Emmanuel Macron politički oslabljen. Merz se nametnuo kao najvidljiviji zagovornik rizičnog, ali ambicioznog evropskog plana da se Ukrajini osigura zajam od 210 milijardi eura, koji bi bio garantovan zamrznutom ruskom imovinom.
U pokušaju da razbije otpor prema toj ideji, Merz je ranije ovog mjeseca posjetio belgijskog premijera Barta De Wevera, koji se protivi planu, zajedno s predsjednicom Evropske komisije Ursulom von der Leyen. Cilj je bio jasan – ubijediti Belgiju da povuče svoje protivljenje.
„Kada je riječ o upravljanju evropskim pitanjima, Merz je potpuna suprotnost Merkel“, rekao je jedan italijanski diplomata, komentarišući kancelarovu inicijativu.
Njemačka protiv pritiska Washingtona
Van okvira EU, dodatni pritisak na Merza dolazi iz Sjedinjenih Američkih Država. Neodlučnost administracije predsjednika Donalda Trumpa oko vojne pomoći Ukrajini, kao i slabljenje transatlantskih odnosa, natjerali su Njemačku da pomjeri granice svoje dosadašnje vanjske politike.
Merz je više puta poručio da će Njemačka preuzeti „vodeću međunarodnu ulogu“.
„Sudbina Ukrajine je sudbina cijele Evrope“, rekao je Merz u ponedjeljak, stojeći uz ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog u Berlinu. „Zato sam lično preuzeo zadatak da snažno podržim Ukrajinu u pregovorima koji se trenutno vode ovdje.“
Iako je pohvalio Trumpove napore da se dođe do mirovnog sporazuma, Merz se u praksi postavio nasuprot Washingtonu, nastojeći spriječiti da SAD nametne rješenje koje bi bilo nepovoljno za Ukrajinu i Evropu. Američka administracija se, usto, protivi ideji korištenja zamrznute ruske imovine, preferirajući da se ona iskoristi kao dio budućeg mirovnog dogovora.
„Washington sada vrši ogroman pritisak, zbog čega se postavlja pitanje hoćemo li se znati oduprijeti tom pritisku“, rekao je Norbert Röttgen, visoki zastupnik Merzove stranke.
Berlin kao novo diplomatsko središte
Merz je odluku o ruskoj imovini predstavio kao ključni test sposobnosti Evropske unije da djeluje jedinstveno.
„Ako u ovome ne uspijemo, sposobnost Evropske unije da djeluje bit će ozbiljno narušena na godine, ako ne i duže“, poručio je kancelar. „Svijetu ćemo pokazati da, u presudnom trenutku naše historije, nismo u stanju da stanemo zajedno i branimo vlastiti politički poredak.“
U skladu s novom samouvjerenom politikom, Berlin je postao centralna tačka diplomatskih napora. Tokom proteklih dana Merz je ugostio Zelenskog, kao i američke izaslanike Stevea Witkoffa i Jareda Kushnera. U ponedjeljak navečer, brojni evropski lideri okupili su se u Berlinu na večeri posvećenoj mogućim okvirima mirovnog sporazuma.
„Berlin je sada u središtu izuzetno važnih diplomatskih razgovora“, rekao je Zelenski, dodajući da su susreti bili „složeni, ali vrlo produktivni“.
Sam Merz ocijenio je da Evropa trenutno svjedoči „najvećem diplomatskom zamahu od početka rata“, ističući da se pojavila realna šansa za istinski mirovni proces.
Rizik prevelikog iskoraka
Ipak, Merzova ambicija nosi i ozbiljne rizike. Iako su mnogi evropski lideri pozdravili njegovu spremnost da Njemačka preuzme vodeću ulogu, naročito odluku o masovnom zaduživanju radi jačanja vojske, u Uniji od 27 članica takva snaga zahtijeva izuzetnu političku suptilnost.
U pojedinim trenucima, Merz je, prema mišljenju diplomata, tu granicu prešao – poput izjave da bi Njemačka mogla postati direktan partner SAD-a, ukoliko Washington ne želi saradnju s EU, što je protumačeno kao podrivanje evropskog jedinstva.
Najveći izazov tek slijedi. Ukoliko plan o ruskoj imovini propadne zbog protivljenja Belgije i Italije, Merz bi se mogao naći u nezavidnoj poziciji, nakon što je pitanje podigao na nivo sudbinskog testa za EU.
„To je vrlo aktivna uloga“, rekao je Röttgen. „Ne zato što se svi otimaju za liderstvo, već zato što je Njemačka trenutno najspremnija da preuzme tu odgovornost.“