Na vjetrovit zimski dan na obali Sicilije, Manuela je na rubu suza dok opisuje mogućnost da izgubi dom u kojem živi više od 25 godina.
To je jedna od 500 kuća predviđenih za eksproprijaciju i rušenje kako bi se napravilo mjesto za jedan od najambicioznijih inženjerskih projekata na svijetu – izgradnju visećeg mosta s italijanskog kopna prema Siciliji, čelično-betonski raspon dug oko dvije milje koji će prelaziti preko Strait of Messina.
Izgubit će dom
"Moja kuća će biti srušena. Izgubiti dom zbog projekta koji je beskoristan i suštinski pogrešan je potpuno neprihvatljivo", rekla je, stojeći tačno na mjestu gdje će biti izgrađen jedan od 400 metara visokih stubova mosta, prenosi The Telegraph.
Italijanska konzervativna vlada, koju predvodi Giorgia Meloni, nada se da će projekt vrijedan 13,5 milijardi eura ne samo ostvariti ideju koja je prvi put zamišljena još u doba starih Rimljana, već i pomoći razvoju siromašnog i disfunkcionalnog juga zemlje dugo zanemarivanog "Mezzogiorna".
To je plemenita ambicija, ali i ona koja je izmakla brojnim italijanskim premijerima prije nje. Istovremeno, mogla bi biti ključna za davanje prijeko potrebnog podsticaja cjelokupnoj ekonomiji zemlje.
Uprkos određenim uspjesima u donošenju stabilnosti Italiji tokom tri godine na vlasti, najdužeg perioda još od vremena Silvio Berlusconi - ekonomski bilans Melonijeve je prilično mješovit.
Ogromna investicija u ono što bi bio najduži viseći most na svijetu predstavlja veliki test - može se pokazati kao transformativan poduhvat ili kao nepopularni teret, njen lični "HS2".
Izgradnja podrazumijeva 25 milja novih puteva i željezničkih pruga, 10 vijadukata, tunele i tri željezničke stanice. Svakog sata, 6.000 vozila prolazit će kroz njegovih šest traka autoputa.
"Most će biti beskoristan, opasan, štetan za okoliš i skup", rekao je Daniele Ialacqua, vođa protestne grupe No Ponte (Bez mosta) Capo Peloro.
Tih 13,5 milijardi eura, kaže on, bilo bi bolje potrošiti na obnovu urušene infrastrukture juga Italije, od škola i bolnica do puteva i željeznica.
"Koja je svrha graditi sjajni novi most kada su pristupni putevi ispucali i puni rupa. Moći ćete juriti kao zec preko mosta, a onda puzati kao kornjača do kraja puta", naveo je on.
Katalizator investicija
Mariella Valbruzzi iz iste demonstrantske grupe kaže: "Govore da će most donijeti razvoj jer će povezati Siciliju s ostatkom zemlje. Ali pogledajte Calabria, oduvijek je bila povezana s Italijom i i dalje ima ogromne probleme. Sam most neće donijeti razvoj".
Vlada Italije insistira da će gradnja mosta početi ove godine i tvrdi se da će projekt otvoriti više od 100.000 radnih mjesta.
"Most će djelovati kao katalizator investicija u južnoj Italiji", navodi građevinska firma Webuild.
Prema agenciji OpenEconomics, koja analizira velike javne projekte, izgradnja mosta imat će pozitivan utjecaj na italijanski BDP veći od 23 milijarde eura.
Inače, most dolazi u ključnom trenutku za premijerski mandat Giorgije Meloni. S jedne strane, Italiji je donijela rijedak period političke stabilnosti otkako je izabrana u jesen 2022. godine. Njeno stabilno vodstvo i oprezan pristup javnoj potrošnji stekli su povjerenje finansijskih tržišta.
Također je smanjila stopu nezaposlenosti, koja je nedavno pala na 5,6 posto - najniži nivo u više od 20 godina, prema podacima Istat-a, nacionalnog zavoda za statistiku.
"Još pozitivnih vijesti na tržištu rada. Ovo je pravi smjer - više posla, više stabilnosti, više prilika. Nastavit ćemo tim putem", napisala je premijerka na društvenim mrežama nakon objave podataka.
Italijanska ekonomija
Ali kritičari kažu da su mnoga nova radna mjesta s nepunim radnim vremenom i slabo plaćena. Ekonomisti tvrde da Meloni nije pokrenula strukturne reforme koje su Italiji očajnički potrebne.
Italijanska ekonomija se održava, ali ekonomisti i opozicione stranke kažu da je vještački napuhana sa 194 milijarde eura zajmova i grantova koje je Rim dobio iz fonda EU za oporavak nakon pandemije. Taj finansijski "spas“ završava ove godine.
Kao i prethodne vlade, koalicija je učinila malo da riješi strukturne probleme koji Italiju muče decenijama: gušeća birokratija, spor pravosudni sistem, visoki troškovi energije, visoki porezi, niske plate i demografski pad.
Industrijska proizvodnja u Italiji pala je za 7,5 posto u protekle tri godine, prema podacima Istat-a. Produktivnost opada, a Italija je jedina zemlja eurozone u kojoj su realne plate pale od 1990. godine. Prema prognozama International Monetary Fund, italijanski BDP će 2026. porasti za samo 0,8 posto, u poređenju s 1,1 posto za eurozonu u cjelini.
Ekonomija je gotovo u zastoju, navodi se u najnovijem izvještaju o izgledima Confindustria, nacionalnog udruženja industrijalaca, prenio je The Telegraph.