Peršun (Petroselinum sativum L.), pripada porodici Apiaceae - štitarkama. Naziv potiče od grčke riječi petros (stijena) i selonon (biljka) pa se pretpostavlja da je prvobitno rastao na stijenama Mediterana i jugozapadne Azije. Utvrđeno je da je pradomovina ove biljke Sardinija.
U mnogim zemljama na jugu Evrope raste kao divlja ili poludivlja biljka, za šta su zaslužne ptice koje raznose njegovo sjeme.
Koristi se uglavnom kao začin, ali poznata su i njegova ljekovita svojstva. To prije svega proizlazi iz toga što obiluje vitaminima i mineralima. Kao i sve biljke, preporuka je da se konzumira svjež, pogotovo ako se uzima zbog svoje ljekovitosti.
Uslovi uspijevanja
Peršun se uzgaja na dubokim, rastresitim i umjereno vlažnim zemljištima. Ako se uzgaja u veoma kiseloj sredini, brzo dolazi do truljenja korijena. Osim toga, ako se proizvodi korijen, teško ga je vaditi iz sabijene zemlje.
To je biljka umjerenog podneblja. Peršun (lišćar i korjenaš) nema posebnih zahtjeva prema uslovima sredine. Podnosi niske temperature do - 4 ͦC i dobro prezimljava pod snijegom. Uzgaja se u plodoredu. Dobri predusjevi su jednogodišnje mahunarke, a loši vrste iz iste familije (Apiaceae). Na isto mjesto vraća se poslije tri do četiri godine.
Prema visokim temperaturama relativno je otporan, dok sušu slabo podnosi. Za optimalan razvoj treba birati lokalitete sa mnogo svjetlosti. Iako je dvogodišnja biljka, za proizvodnju lišća i korijena uzgaja se kao jednogodišnja, a dvogodišnja kada ide za proizvodnju sjemena.
Tlo za uzgoj peršuna treba poorati u jesen, na dubinu od 30-40 cm. Uzorana parcela ostavlja se da prezimi. U rano u proljeće vrši se predsjetvena priprema. Zemljište treba maksimalno usitniti i izravnati pošto je sjeme veoma sitno. Velike su potrebe za hranjivim materijama. Poželjno je da se sije na mjesto na kom je prethodni usjev bio đubren stajnjakom.
Sije se direktnom sjetvom, uskoredo, širokoredno ili u pantljike. Sjetva se obavlja rano u proljeće ili krajem ljeta i početkom jeseni u redove, sa razmakom od 30-50 cm po površini.
Ljetna i jesenska sjetva mogu se izvoditi ako je parcela potpuno čista od korova i ako je obezbjeđeno navodnjavanje. Proljetna sjetva obavlja se u martu, odnosno, u prvoj sedmici poljskih radova. Poslije sjetve zasijanu parcelu treba odmah povaljati. Za površinu od jednog hektara, potrebno je četiri do pet kilograma sjemena. Nicanje je kroz dvije do tri sedmice.
Kako ga i čime prihranjivati
Peršun se prihranjuje dva do tri puta u proizvodnoj godini KAN-om.
Dobro reagira na navodnjavanje, tako da ako postoji mogućnost, trebalo bi ga prakticirati. Prilikom proizvodnje peršuna korjenaša obavezno je prorjeđivanje. Ako se ne primijenjuje, razvija se veoma mali korijen koji se teško čisti i prerađuje. Prorjeđivanje se vrši dva puta u toku vegetacije.
Berba lišća za sušenje obavlja se u više navrata. Prvi put radi se kad biljke imaju 10-20 stalnih listova, a međuprostor je pokriven. Mora se obavljati pažljivo jer korijen u ovoj fazi još nije dovoljno ojačao pa može doći do čupanja čitave biljke.
Naredne berbe obavljaju se čim se lišće razvije dovoljno da se ponovo može brati. U povoljnim godinama može se dobiti tri do pet berbi. Treba voditi računa da donji listovi ne počnu žutjeti, pošto takvo povrće nije za tržište. Lišće se suši u sušarama na oko 40 °C ili prirodnim putem.
Kako uzgojiti peršun u saksiji?
Prije nego što posadite peršun u saksiju, namočite sjeme peršuna u vodu i ostavite da tako stoji preko noći. Između 70 i 90 dana nakon što ste peršun posadili, listovi će biti zreli za branje. Prilikom sadnje imajte na umu da tegla mora biti duboka jer peršin ima duži korijen.
Kad je u pitanju zalijevanje, možete ga povremeno zaliti, ali ne u velikim količinama jer će doći do truljenja korijena od previše vlage. Peršun u saksiji možete preko zime držati na zatvorenom, ali mora primati svjetlost, zato ga je najbolje staviti na prozorsku dasku (ne blizu radijatora).
No, biljke koje prirodno rastu vani, u sobnim uvjetima postaju slabe i napadaju ih lisne uši. S druge strane, vani ga mogu napasti voluharice te pojesti njegov korijen. Zato je peršun u saksiji preko zime najbolje ostaviti na terasi.
Korijen peršuna preko zime možete staviti u kante s vlažnim pijeskom, ali tada je potrebno odrezati nadzemni dio biljke, što je prava šteta.
Presaditi možete peršun listaš i peršun korjenaš, a razlika je u tome što korjenaš ima veći korijen i zato je pogodan za konzumaciju.