Historijski arhiv Sarajevo osnovan je 3. maja 1948. sa zadatkom da sakuplja, sređuje, čuva i omogućava korištenje arhivske građe o prošlosti Sarajeva. O Arhivu danas, onom što je urađeno i poteškoćama sa kojima se ova institucija susreće za Fenu je govorila direktorica Ismeta Džigal-Berkovac.
77 godina rada i 11 kilometara građe
„U ovih 77 godina postojanja i mogu slobodno reći uspješnog rada Arhiv je prikupio oko 11 kilometara arhivske građe među kojom se nalazi više od 650 arhivskih fondova i zbirki. Trećinu je proglasila nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH. Raspoređeni su u nekoliko grupa: Zbirke i fondovi na orijentalnim jezicima, Uprava, Sudstvo, Prosvjeta, nauka i kultura, Zdravstvo i socijalna politika, Privreda, Društveno-političke organizacije, Porodični i lični fondovi i Zbirke“, istakla je Džigal-Berkovac.
Historijski arhiv Sarajevo objavio je samostalno ili u saradnji s drugim institucijama 55 izdanja iz arhivske građe. Postavili su 91 izložbu. Trenutno realiziraju 92. u povodu 9. juna, Međunarodnog dana arhiva.
Nadzor nad 300 institucija
Također vrše nadzor nad registraturnom i arhivskom građom u 300 registratura. To znači da Arhiv kod svih pravnih subjekata u Kantonu Sarajevo vrši nadzor nad njihovim radom u arhivskom smislu i brine se da najvažniji dokumenti koje su upravo oni stvorili budu trajno sačuvani.
Ovaj Arhiv ima 23 uposlena, a po sistematizaciji i obimu posla za koji su zaduženi trebalo bi ih biti 48.
“Dokumenti su temelj identiteta”
Govoreći o značaju ove institucije, direktorica Ismeta Džigal-Berkovac kaže da je do uspostavljanja arhivskih institucija u Bosni i Hercegovini poslije Drugog svjetskog rata i donošenja zakonskih okvira za arhivsku djelatnost došlo iz potrebe da se sačuva arhivska građa i jer je sazrela društvena svijest o važnosti postojanja arhiva i trajnog čuvanja najznačajnijih dokumenata koji svjedoče o našoj prošlosti.
„O identitetu jedne države i njenih naroda upravo svjedoče dokumenti koji se nalaze u arhivima. Originalne odluke koje su donesene, ne samo političke, već i sudske, međunarodna priznanja, kako je došlo do uspostavljanja državnih granica, kako je država nastajala u njenom društveno-političkom i pravnom sistemu, upravo se čuvaju u arhivima i njima se ovi pravni fakti dokazuju“, kazala je.
Najstariji dokumenti iz 14. stoljeća
„Prema trenutno raspoloživim podacima, s obzirom na činjenicu da se i dalje radi na sređivanju i obradi arhivske građe, najstariji datirani dokument je Emernama/Bujuruldija Gazi Husrev-bega iz prve polovine 16. stoljeća, tačnije iz 1532. godine, a iz 1513. godine imamo i rukopis Kurʹana. Treba naglasiti da se radi o najstarijim datiranim dokumentima i da to ne isključuje mogućnost da posjedujemo i rukopise i dokumente starije od navedenih, ali koji nažalost nisu datirani“, podvukla je direktorica Historijskog arhiva Sarajevo.
3.000 zahtjeva godišnje
„Najviše se traže školske diplome zbog provjera koje vrše sigurnosne agencije kao što su SIPA, OSA, MUP KS i ostali jer se kod nas čuvaju matične knjige svih škola koje su djelovale i koje trenutno djeluju na području Kantona. Moram napomenuti da Arhiv godišnje obradi i odgovori na prosječno oko 3.000 zahtjeva fizičkih i pravnih lica“, naglasila je Džigal-Berkovac.
Alarmantno stanje: prostor neuslovan, dokumenti raštrkani
Jedan od najvećih problema s kojima se Arhiv susreće je manjak prostora, s tim da je i postojeći prostor neuslovan. Arhivska građa je trenutno smještena na četiri lokacije. Dio se nalazi u administrativnoj zgradi u Alipašinoj ulici.
„Najveći dio građe je smješten u zgradi u Starom Gradu čiji smo vlasnik, a koja je u jako lošem stanju i neophodna je hitna rekonstrukcija. Moram napomenuti da je objekat rađen prije 120 godina, tako da ga je zbog njegove starosti potrebno što prije renovirati“, ističe direktorica.
Rješenje postoji, ali izostaje volja
„S Ministarstvom kulture i sporta Kantona Sarajevo i Vladom Kantona Sarajevo pokušavamo trajno riješiti smještaj arhivske građe. Potrebno nam je oko 5.000 metara kvadratnih da riješimo problem, odnosno da arhivsku građu sa kojom raspolažemo, kao i onu koja čeka naše preuzimanje, smjestimo na jednom mjestu i čuvamo je po trenutno važećim svjetskim standardima“, kazala je.
„Mogućnosti bi bile raznolike. Uposlio bi se veći broj ljudi, jer trenutno i nemamo kapacitete za otvaranje novih radnih mjesta. Obezbijedili bi se procesi restauracije, konzervacije, digitalizacije i mnogih drugih radnih procesa koje arhivi trebaju da obavljaju. Prezentacija arhivske građe bi bila mnogo učinkovitija u vlastitom izložbenom prostoru, a radilo bi se na unapređenju kulture sjećanja i obrazovanja“, naglašava direktorica.
Arhiv čuva naš identitet – ali ko čuva Arhiv?
„U komunikaciji smo s Ministarstvom unutarnjih poslova Kantona Sarajevo, Tužilaštvom Kantona Sarajevo, općinskim i kantonalnim sudovima u Kantonu Sarajevo i mnogim drugim institucijama kako bi se iznašlo rješenje da arhivsku građu navedenih institucija koja je od velikog značaja za dokazivanje pravnih činjenica, kulturu, nauku, obrazovanje i druge društvene potrebe, budemo spremni i sposobni preuzeti budući da nam je to zajednička zakonska obaveza“, zaključila je Džigal-Berkovac u razgovoru za Fenu.