Kvalitet hrane u Bosni i Hercegovini često je predmet različitih analiza i poređenja sa standardima zapadnoevropskih zemalja. Postoji nekoliko ključnih faktora koji se najčešće ističu u tim poređenjima.
Prije svega, u Evropskoj uniji prehrambeni proizvodi moraju ispunjavati stroge regulative i standarde koje propisuje Evropska agencija za sigurnost hrane (EFSA) i drugi nadležni organi. Ove regulative podrazumijevaju rigorozne kontrole na svim nivoima – od sirovina do finalnog proizvoda, uključujući označavanje, prisustvo aditiva, pesticida, te higijenske standarde. Nasuprot tome, u Bosni i Hercegovini iako postoje zakonski okviri i inspekcije, njihova primjena često varira zbog različitih kapaciteta, resursa i entitetske decentralizacije. To dovodi do situacija gdje neki proizvodi, naročito lokalni ili industrijski masovno proizvedeni, ne ispunjavaju uvijek isti nivo kvaliteta kao proizvodi u EU.
Različite klase prema kvalitetu
Što se tiče klasifikacije proizvoda, u zapadnoj Evropi prehrambeni proizvodi se često dijele u različite klase prema kvalitetu, kao što su premium, standard i ekonom. Potrošači imaju pristup širokom spektru proizvoda sa jasno istaknutim certifikatima poput organskih proizvoda, fair trade oznaka i proizvoda lokalnih proizvođača. U BiH, klasifikacija je manje formalizirana, a tržište je često preplavljeno proizvodima niže klase, uključujući i one sa upitnim sastavom ili porijeklom. Organski i certificirani proizvodi uglavnom su skuplji i dostupni su većinom u većim urbanim sredinama.
Također, istraživanja pokazuju da prehrambeni proizvodi na bh. tržištu često sadrže veći nivo nezdravih sastojaka poput trans-masti, soli i šećera u poređenju sa sličnim proizvodima iz EU. Slabija regulacija upotrebe aditiva i konzervansa dodatno doprinosi većim razlikama u kvalitetu i nutritivnoj vrijednosti proizvoda.
Bh. nutricionistica Amela Ivković O'Reilly pojašnjava da nismo u ravnopravnom položaju sa građanima Evropske unije.
"Kada je riječ o hrani, sigurnost i kvalitet nisu svuda jednaki. Iako Bosna i Hercegovina preuzima dio evropske regulative, razlike u kontroli, transparentnosti i certifikaciji jasno pokazuju da naši potrošači nemaju isti nivo zaštite kao oni u Evropskoj uniji.
Evropska unija ima jedan od najuređenijih sistema sigurnosti hrane. Svaki proizvod prolazi višeslojne kontrole: od upotrebe pesticida i aditiva, do prisustva antibiotika, teških metala i GMO sastojaka. Posebne oznake poput Organic ili PDO (Protected Designation of Origin) dodatno garantuju porijeklo i način proizvodnje", kaže Ivković O'Reilly.
Deklaracije često nisu potpune
Prema njenim riječima, u našoj zemlji, nadzor je manje dosljedan.
"Na tržištu se mogu pronaći proizvodi koji ne bi prošli EU kriterije, a deklaracije često nisu potpune. Izrazi „domaće“ i „prirodno“ koriste se slobodno, bez jasne kontrole i potvrde. Poseban problem je što BiH nema sistem certifikacije animalne organske proizvodnje, dakle, potrošač nema nikakvu garanciju da je meso, mlijeko ili jaja koja nose oznaku „organsko“ zaista proizvedeno u skladu s tim.
Domaća pijaca i manja porodična gazdinstva nude hranu koja je često svježija, autentičnija i nutritivno bogata. Međutim, bez standardizovane kontrole potrošači se oslanjaju isključivo na povjerenje i lično iskustvo. S druge strane, industrijska hrana u EU možda djeluje manje „autentično“, ali iza nje stoji stroga regulativa koja potrošaču pruža sigurnost, naglašava nutricionistica.