Najava BH Telecoma o mogućoj akviziciji kompanije Telemach značila je potencijalno važan trenutak za domaće telekomunikacijsko tržište.
Ako dođe do realizacije, ova transakcija bi mogla donijeti određene koristi kako za obje kompanije, BH Telecom i Telemach, tako i za korisnike u smisli kvalitete usluga, stabilnije mreže ili šire dostupnosti digitalnih sadržaja.
Istovremeno, u fokusu su pitanja o modelu finansiranja i dugoročnom uticaju na poslovanje kompanije. Postavljaju se pitanja o tome da li će i kakav kredit BH Telecom uzeti za ovu akviziciju i kako će to utjecati na poslovanje.
Kada se sagleda širi kontekst, ovakve akvizicije prate trend u kojem se razvijaju i druga tržišta teleoperatera u Evropi.
Šta kažu iz BH Telecom-a?
Kako bismo dobili preciznije informacije o toku procesa, kontaktirali smo BH Telecom s upitom o trenutnoj fazi akvizicije i aktivnostima koje prate ovu poslovnu odluku.
Iz kompanije su pojasnili da je proces preuzimanja Telemach BiH i Telemach Crna Gora formalno pokrenut, ali da se još uvijek nalazi u fazi u kojoj nisu dostupni svi detalji.
“Zahtjev za akviziciju trenutno se nalazi u fazi razmatranja pred Konkurencijskim vijećem BiH. Uporedo, vodimo intenzivne pregovore sa predstavnicima Telemacha o svim aspektima transakcije kao i pripremne radnje potrebne za njenu finalizaciju odmah po dobijanju odobrenja nadležnog organa” ističu iz BH Telecoma.
Jedna od ključnih pripremnih radnji jeste i izbor finansijskog partnera, već je objavljen javni poziv bankama u BiH za iskazivanje interesa za kreditiranje ovog strateškog projekta, a pregovori su, prema navodima kompanije, uveliko u toku.
“Odluka o strukturi finansiranja, izboru banke partnera i eventualnom kolateralu donosit će se u saradnji s vlasnicima, uključujući Vladu FBiH, uz puno poštovanje zakonskih okvira i principa transparentnosti i odgovornosti,” zaključuju iz BH Telecoma.
A kako ovakve i slične transakcije izgledaju u praksi u regiji i Evropi, koliko su česte, kako se finansiraju i koje su njihove dugoročne posljedice za kompanije i tržište? O tim pitanjima razgovarali smo s Hrvojem Stojićem, glavnim ekonomistom Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) i makroekonomskim analitičarom, koji je za Raport dao stručnu procjenu aktuelne situacije.
Zašto kompanije ne koriste sav keš?
Neke kompanije imaju na raspolaganju veliku količinu novca koji im trenutno ne treba za svakodnevno poslovanje. Međutim, keš koji ‘miruje’ i nije stavljen u funkciju ulaganja, dugoročno gubi vrijednost, posebno u zbog inflacije. Neinvestirani keš nosi i svojevrstan oportunitetni trošak, novac koji ne stvara dodatnu vrijednost je propuštena šansa za rast.
Ekonomski analitičari ističu da je ponekad bolje ne raditi ništa, nego se upuštati u pogrešne projekte, ali zadržavanje velikih novčanih rezervi bez jasne strategije ulaganja može ukazivati na konzervativan pristup menadžmenta ili nedostatak investicionih planova, što u konačnici utiče na konkurentnost kompanije.
„Ispravne odluke investiranja za kompaniju mogu donijeti jedan potpuno novi dio tržišta koji će kompaniju ojačati“ ističe Hrvoje Stojić.
Upravo zbog potrebe da se kapital koristi promišljeno i usmjereno, kompanije često ne troše sav raspoloživi keš za velike investicije poput akvizicija. Umjesto toga, biraju finansijske modele koji omogućavaju očuvanje likvidnosti i istovremeno otvaraju prostor za rast kroz druge instrumente finansiranja.
Kreditiranje akvizicija potpuno u skladu s međunarodnom praksom i predstavlja finansijski racionalan korak.
„Finansiranje dugom je jeftiniji izbor u odnosu na korištenje vlastitog kapitala, jer su kamate predvidljivije, manji su ukupni troškovi, a u pravilu smanjuju i poreznu osnovicu, Osim toga, kada je prinosna investiciju viši od troška zaduživanja, kompanija ne samo da štiti likvidnost, već aktivno stvara dodatnu vrijednost”, objašnjava Stojić.
Drugim riječima, umjesto iscrpljivanja gotovinskih rezervi, uzimanje kredita omogućava kompaniji da zadrži operativnu fleksibilnost, rasporedi rizik i dugoročno osnaži svoju tržišnu poziciju.
U procesu dobijanja većih korporativnih kredita, banke ili kreditne institucije gotovo uvijek traže određeni oblik kolaterala, zaloga u vidu imovine, prava ili budućih prihoda. To je standardna praksa kojom se dodatno osigurava naplata potraživanja, ali i potvrđuje ozbiljnost i bonitet zajmoprimca.
Iako obezbjeđenje kredita kroz kolaterale jeste važan element svake ozbiljne transakcije, ono ne bi trebalo zasjeniti širu sliku, a to je, kako nam je kazao Stojić, da tržišni uslovi trenutno idu u prilog investitorima. Niske realne kamatne stope i stabilno makroekonomsko okruženje čine sadašnji trenutak izuzetno pogodnim za strateške investicije finansirane dugom.
“Imamo relativno visoku inflaciju, a realne kamatne stope u Bosni i Hercegovini su i dalje vrlo niske. To su potjecajni uvjetiza financiranje. U takvim uvjetima treba koristiti dug za investicije. To nije uvijek bilo slučaj u povijesti. Ako sagledamo povijesna razdoblja, kad su se razvijene ekonomije borile s inflacijom, tada su prevladavale znatno više kamatne stope. Danas, pametno zaduživanje u ovakvim uslovima može bitisnažan generator rasta“, tvrdi Stojić.
Primjer akvizicija
Osim planirane akvizicije Telemacha od strane BH Telecoma, u telekomunikacijskom sektoru regije, ali i šire, u posljednjih nekoliko godina realizovano je više značajnih preuzimanja koja daju širu sliku o dinamici tržišta i poslovnim strategijama velikih operatera.
Jedna od najzapaženijih bila je kupovina SBB-a i sportskih TV prava, koju je United Grupa realizovala 2025. godine.
Vrijednost obje transakcije iznosila je ukupno 1,47 milijardi eura, 825 miliona za SBB i 652 miliona eura za prava prijenosa sportskih događaja, što je okvirno oko 1.180 eura po korisniku.
Prema pisanju medija, najviše pažnje privukla je akvizicija iz 2018. godine, kada je Telekom Srbija preuzeo kompaniju Kopernikus za oko 190 miliona eura. Transakcija je izazvala brojne komentare u javnosti zbog visoke cijene, ali i značaja koji je ova kupovina imala za jačanje domaćeg operatera.
Slični trendovi prisutni su i u zemljama EU – tako je, na primjer, francuski telekomunikacijski gigant Altice/SFR 2021. godine preuzeo kompaniju Coriolis za 415 miliona eura, što je iznosilo približno 830 eura po korisniku.
Kao što vidimo, preuzimanja unutar telekom sektora nisu rijetkost i često predstavljaju ključne poteze u borbi za korisnike i infrastrukturu. A kako će konkretno izgledati akvizicija Telemacha od BH Telecoma, ostaje da se vidi u narednim mjesecima, nakon što nadležni završe proces odobravanja, a strane finaliziraju sve detalje dogovora.