Na današnjem okruglom stolu u Sarajevu posvećenom povećanju fleksibilnosti elektroenergetskog sistema, predsjednik Bosanskohercegovačkog komiteta elektroenergetičara (BHK CIGRE) Zijad Bajramović istakao je da se elektroenergetski sektor nalazi u periodu ubrzanih promjena, ponajviše zbog širenja proizvodnih kapaciteta iz obnovljivih izvora energije pri čemu važnu ulogu imaju prosumerski modeli i skladištenje energije.
Kako je naglasio, ulazak velikog broja varijabilnih izvora poput vjetroelektrana i solarnih elektrana nameće potrebu za novim modelima upravljanja sistemom te pametnim, fleksibilnim rješenjima. Pojasnio je da fleksibilnost predstavlja sposobnost sistema da se prilagodi naglim promjenama u proizvodnji i potrošnji električne energije te da u realnom vremenu reaguje na neravnoteže koje nastaju zbog nedostatka ili viška energije.
U tom smislu Bajramović je skrenuo pažnju na sve veći značaj tzv. proizvođača–potrošača, odnosno prosumera. To su subjekti, najčešće domaćinstva, koja mogu istovremeno proizvoditi, trošiti i skladištiti električnu energiju. Upravo ta mogućnost prilagođavanja, kako je rekao, čini prosumere jednim od ključnih elemenata povećanja fleksibilnosti sistema.
Posebno značajnim izdvojio je i razvoj baterijskih sistema dodajući da baterije predstavljaju jedan od najefikasnijih načina za podizanje energetske fleksibilnosti sistema. One apsorbuju energiju u doba velike proizvodnje, a vraćaju je u mrežu u vrijeme visoke potrošnje ili slabe proizvodnje.
Bajramović je naveo da današnji okrugli stol predstavlja nastavak diskusija započetih u Neumu prije tri mjeseca, kada je donesen zaključak da se treba raditi na pojednostavljenju procedura za priključenje prosumera,, odnosno potrebu da se kreiraju stimulativni mehanizmi za prosumere - domaćinstva, uključujući grantove, ESCO modele i povoljne kreditne linije kako bi se omogućila šira participacija građana u energetskoj tranziciji.
Minea Skok iz Instituta Hrvoje Požar u Zagrebu predstavila je rezultate obimne studije koja je analizirala isplativost prosumerskih postrojenja u BiH na primjeru Elektroprivrede Hrvatske zajednice Herceg-Bosna (EP HZHB). Studija je, prema njenim riječima, obuhvatila je sve kategorije kupaca, što je čini jednom od najrelevantnijih analiza do sada.
"Pokazalo se da, iako zakon omogućava modele poticanja kroz neto mjerenje i neto obračun, to nije dovoljno da bi se investicija u prosumerska postrojenja isplatila u očekivanom roku od oko deset godina", kazala je Sko, dodajući da se isplativost može postići tek uz dodatne finansijske podrške, zavisno i od jedinične cijene fotonaponskih sistema.
"Mislim da je BiH dobro krenula, a prosumerskih postrojenja zasad još nema mnogo. Vi ste si zadali cilj od 500 MW do 2030. što je zapravo velik cilj. On je ostvariv, ali je potrebno provoditi programe i mjere poticanja da se što veći broj postrojenja uključi. Ima još posla da se to strateški i strukturirano odradi", dodala je Skok.
U Srbiji, kako je rekla Dunja Grujić iz kompanije Flaner, raste interes za energetskim zajednicama, građani se udružuju i ulažu u obnovljive izvore. Grujić, koja je završila Elektrotehnički fakultet u Beogradu i ima 11 godina iskustva u Elektrodistribuciji Srbije, ističe da koncept energetskih zadruga postaje sve privlačniji građanima koji žele zajednički ulagati u solarne i druge elektrane.
Iako u Srbiji već postoje dvije energetske zadruge, kako je rekla Grujić, one još nisu u potpunosti usklađene s evropskim modelom energetskih zajednica. Ipak, interes raste, a zakonski okvir sada prepoznaje dvije nove forme: energetsku zajednicu građana i zajednicu obnovljivih izvora. Ovi modeli omogućavaju građanima da se udruže, zajednički investiraju i proizvode električnu energiju iz obnovljivih izvora.
"To je idealno rješenje za zgrade i urbana naselja. Jedna zgrada ima krov za solarnu elektranu, ali možda nema dovoljno novca. Drugi stanari iz okolnih zgrada mogu se priključiti i zajedno izgraditi postrojenje", objasnila je Grujić dodajući da se u tim zajednicama mogu udružiti i domaćinstva, mala preduzeća pa čak i opštine, sve dok se nalaze u okviru iste lokalne samouprave.
Grujić je navela da model energetskih zajednica omogućava investitorima, bilo da su građani ili biznisi, relativno brz povrat ulaganja. Procjene pokazuju da se investicija u solarnu elektranu isplati u periodu od tri do pet godina, u zavisnosti od potrošnje i instaliranog kapaciteta. Nakon toga, u narednih 25 godina, koliko iznosi životni vijek elektrane, učesnici ostvaruju direktne uštede na računima za električnu energiju.
Elektroprivreda Bosne i Hercegovine (EPBiH) započela je konkretne aktivnosti na razvoju baterijskih postrojenja i integraciji prosumerskog sistema, potvrdila je Ajla Mehinović‑Tanović, rukovoditeljica sektora za tržišno snabdijevanje u ovoj kompaniji.
Prema njenim riječima, EPBiH je već pokrenula izradu studija koje analiziraju mogućnosti integracije baterijskih sistema u elektroenergetski sistem. Cilj je, kako je rekla, provjeriti opravdanost takvih investicija i procijeniti njihov doprinos sigurnosti snabdijevanja i stabilnosti mreže.
"Baterijska postrojenja mogu biti podrška proizvodnom portfelju Elektroprivrede. Ona doprinose sigurnijem snabdijevanju električnom energijom kroz napredne modele upravljanja, ali i stvaraju potencijal za pružanje sistemskih usluga elektroenergetskom sistemu u BiH", navela je Mehinović‑Tanović.
Dodala je da je Elektroprivreda BiH napravila iskorak i kada je riječ o uključivanju građana u proizvodnju električne energije.
"Kampanja za razvoj prosumerskog modela je aktivna. Elektroprivreda BiH trenutno ima oko 20 sklopljenih ugovora o snabdijevanju električnom energijom za kupce sa statusom prosumera", navela je Mehinović‑Tanović, dodajući da su ciljevi povećanje sigurnosti snabdijevanja, bolje iskorištavanje obnovljivih izvora i dugoročno stabilniji elektroenergetski sistem.