Rječnik definira “realpolitik” kao “politiku utemeljenu na moći, a ne na idealima ili principima”. Uskoro ćemo vidjeti verziju ovoga na djelu kada predsjednik Biden posjeti prijestolonasljednika Mohammeda bin Salmana u Saudijskoj Arabiji, piše Washington Post.
Biden planira posjetiti Rijad krajem juna, nakon zaustavljanja u Izraelu kako bi se sastao s premijerom Naftalijem Bennettom. Dok je u Saudijskoj Arabiji, ovogodišnjem domaćinu Vijeća za saradnju u Zaljevu, predsjednik će vjerovatno vidjeti lidere drugih prijateljskih arapskih zemalja, poput Ujedinjenih Arapskih Emirata, Bahreina i Katara. No, emocionalno središte bit će Bidenovo rukovanje s MBS-om, kako je saudijski prijestolonasljednik poznat.
Kritičari kraljevstva strahovali su od tog trenutka. Oni vjeruju — i da bude jasno, i ja vjerujem — da MBS ima krv na rukama, zbog onoga što je CIA opisala kao njegovu autorizaciju saudijske operacije u kojoj je u Istanbulu u oktobru 2018. ubijen kolumnist Jamal Khashoggi koji je sarađivao s Washington Postom.
Ovaj zagrljaj saudijskog lidera dolazi nam već mnogo mjeseci. Razlozi uključuju pragmatične zabrinutosti koje biste očekivali: MBS će vjerovatno vladati Saudijskom Arabijom desetljećima; Sjedinjene Države imaju sigurnosne i financijske interese u održavanju dugog partnerstva s kraljevstvom; Saudijska Arabija je saveznik u zajedničkom nastojanju da obuzda destabilizirajuće akcije Irana u regiji.
Dva nova faktora pokazala su se odlučujućima za Bidenovu Bijelu kuću: prvi je bio rat u Ukrajini i Bidenova potreba za saudijskom pomoći u zaštiti tržišta nafte; druga je bila jaka želja Izraela da Biden normalizira odnose s MBS-om i kraljevstvom kao dio širokog prestrojavanja čija je skraćenica Abrahamov sporazum.
“Vjerujemo da je Saudijska Arabija važan akter u regiji i šire”, rekao mi je visoki izraelski dužnosnik u utorak. “Veoma podržavamo bliže odnose između Sjedinjenih Država i Saudijske Arabije, u kontekstu stabilizacije regije, obuzdavanja Irana, normalizacije odnosa s Izraelom i stabilizacije energetskog tržišta.”
Izraelski sigurnosni kontakti sa Saudijskom Arabijom već su opsežni, ali su uglavnom nevidljivi, a to se vjerovatno neće uskoro promijeniti. Bidenovo putovanje na Bliski istok probudilo je neke nade u priliku za trosmjernu fotografiju - Bidena, Bennetta i MBS-a - ali vrijeme još nije sazrelo. Za sada će glavni rezultat vjerovatno biti formalni saudijski sporazum koji će Izraelu omogućiti prelet aviona preko teritorije kraljevstva.
Snažan izraelski pritisak na približavanje SAD-a i Saudijske Arabije ključan je, politički. To je zato što Saudijska Arabija danas ima malo političkih pristaša u Washingtonu. Unatoč desetljećima agresivnog lobiranja, kraljevstvo je postupno spalilo svoje mostove prema republikancima i demokratima, podjednako. Činilo se da je predsjednik Donald Trump reanimirao prijateljstvo, ali to nije bila čvrsta osnova.
Čini se da drugi glavni saveznici Sjedinjenih Država također žele da Washington obnovi svoje odnose s Rijadom. Britanski premijer Boris Johnson i francuski predsjednik Emmanuel Macron posjetili su sa MBS-om Saudijsku Arabiju. Potaknuli su Bidena da učini isto.
Biden je mnogo mjeseci odbacivao MBS, odbijajući prošle godine obaviti prijateljski telefonski poziv koji je saudijski lider želio - a zatim je zahtijevao. Jedan od razloga za Bidenov prezir, pretpostavljam, bio je lični. Dvojica muškaraca različita su kao kreda i sir, kako Britanci vole reći. Biden je bio spreman rukovati se na samitu Grupe 20 u Rimu prošlog oktobra, ali MBS se nije pojavio, poštedivši Bidena neugodnog trenutka.
Sastanak Biden-MBS bit će dio širokog kontakta sa "srednjim silama", kako ih opisuje Tom Donilon, bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost i bliski kontakt Bidenove Bijele kuće. To je uključivalo Bidenovo putovanje prošlog mjeseca u Aziju, "Summit of the Americas" sljedeće sedmice u Los Angelesu; planirano putovanje u Izrael i Saudijsku Arabiju kasnije ovog mjeseca, te summit NATO-a 29. i 30. juna. Cilj svih ovih posjeta je jačanje partnerstava SAD-a nakon ruske invazije na Ukrajinu.
Za zagovornike pragmatične vanjske politike bitno je pitanje šta će Bidenova administracija dobiti u zamjenu za sjedenje s MBS-om. U idealnom slučaju, sa stajališta Washingtona, kraljevstvo bi raskinulo s Rusijom u takozvanom kartelu proizvođača OPEC-Plus – i pristalo bi proizvoditi više nafte i podržati sličan porast proizvodnje od strane Ujedinjenih Arapskih Emirata. To bi odjednom ublažilo cijene nafte, potaknulo globalnu ekonomiju i potkopalo Rusiju - dajući Bidenu poticaj koji mu je prijeko potreban.
Jemenski rat, možda najkrvavija pogreška MBS-a, jenjava, dijelom zahvaljujući diplomatskim naporima Sjedinjenih Država. Primirje dogovoreno uz saudijsku pomoć se održava, a putnički avioni lete iz Sane za Amman i, uskoro, Kairo.
Ali u smislu bilo kakve značajne odgovornosti MBS-a za Khashoggijevu smrt ili druga važna pitanja ljudskih prava, Biden će vjerovatno otići praznih ruku. Sjedinjene Države su sankcionirale razne niže dužnosnike, a sam saudijski lider je ponudio samo bljutave izjave, negirajući lićnu odgovornost za operaciju koja je dovela do Khashoggijeve smrti. Očito je zaključio da bi se na sve veće ustupke kod kuće gledalo kao na znak slabosti - i da su nepotrebni.
Realpolitika ima svoje mjesto u vanjskoj politici, ali taj nedostatak odgovornosti je trajna tragedija. Jednostavno rečeno, MBS se izvukao.
