Joe Biden imao je jedno od najagresivnijih zalaganja od svih američkih političara za vojnu intervenciju u ratu 1990-ih na prostoru bivše Jugoslavije, piše američki magazin Intercept.
Kako se početkom 1990-ih raspadala multietnička zemlja, Srbija i Hrvatska započele su krvavu bitku za kontrolu nad velikim dijelovima teritorije bivše Jugoslavije. U Bosni i Hercegovini su srpske snage počinile široko rasprostranjene zločine, posebno nad Bošnjacima.
Iako su Bošnjaci predstavljali najveću etničku grupu u BiH, njihova vojna sposobnost bila je na vrlo niskom nivou, posebno u poređenju s teškim naoružanjem i opremom koju su Srbija i, u manjoj mjeri, Hrvatska rasporedile u toj zemlji.
Nema sumnje da se Srbija, kao najdominantnija vojna sila, pokazala smrtonosnijom od svojih protivnika, ali je Hrvatska također učestvovala u značajnim ratnim zločinima tokom raspada Jugoslavije, uključujući najveću ratnu kampanju prisilnog raseljavanja protiv srpskog stanovništva u Krajini.
Biden je više puta pozivao na upotrebu sile, ukidanje embarga na oružje, zračne napade i raspoređivanje američkih trupa za napad na snage bosanskih Srba.
- Ja sam prvi koji je pozvao na zračne napade u BiH i napisao tu politiku ukidanja embarga i izvođenje zračnih napada SAD-a na srpske položaje. Tvrdio sam da SAD imaju i moralna i strateška opravdanja za intervenciju - hvalio se Biden svojevremeno.
Ako bi izbile borbe s američkim snagama raspoređenim u Bosni i Hercegovini, Biden je rekao da su predsjednikove ovlasti jasne.
- Zaboravite Zakon o ratnim ovlastima. Mislim da moramo imati konsenzus u ovoj situaciji - kazao je Biden tada.
Biden, čiji su sukobi s Reaganovom administracijom oko ratnih ovlasti Kongresa postale legendarne, kazao je da su republikanci koji su se protivili Clintonovoj vojnoj akciji i željeli da se kongresne vlasti poštuju konačno došli do racionalnog zaključka i čini se da su promijenili svoj stav prema Zakonu o ratnim ovlastima. Biden i druge demokrate tada su oživjeli svoju kampanju za pojašnjavanje zakona.
- Čitava svrha ovog procesa je okončati ovaj mučni, užasavajući sukob. Previše smo fokusirani na procedure, umjesto da nam se dozvoli da dođemo do suštine o tome da li ima smisla uopće slati trupe ili ne - rekao je Biden.
Ipak, bio je jasan u pogledu ograničenja vezanih za kopneni rat.
- Predsjednik ne može poslati više od 25.000 vojnika u BiH bez odobrenja Kongresa - tvrdio je Biden.
Iako su se mnogi od Bidenovih posebnih prijedloga politike za američko vojno učestvovanje u ratu fokusirali na naoružavanje i podršku bosanskim muslimanima, a povremeno i na Hrvatsku, on je također želio znatno proširiti rat van napada na snage bosanskih Srba i pozvao na direktne američke napade na glavni grad Srbije.
Biden je rekao da je 1993. "predlagao da bombardujemo Beograd. Predlagao sam da pošaljemo američke pilote i dignemo u zrak sve mostove na Drini. Predlagao sam da uklonimo njihove zalihe nafte. Predlagao sam vrlo konkretno djelovanje."
Kako je krvoproliće postajalo intenzivnije i kako su isplivavali izvještaji o bosanskim zatočenicima u koncentracionim logorima, Biden je pokušao iskoristiti svoju platformu kako bi skrenuo pažnju na ozbiljnu stvarnost s kojom se suočavaju bosanski Muslimani.
On je okrivio neaktivnost SAD-a i međunarodne zajednice što su dopustili da se to dogodi. Ali, Biden je također često zastupao svoje agresivne stavove kao odbranu pozicije SAD-a i NATO-a u svijetu.
- Vidim vitalni interes SAD-a. Zove se stabilnost Evrope. To je vitalni interes - rekao je Biden za PBS-ov program NewsHour 1993. godine.
- Ko misli da će NATO postojati za otprilike pet godina, podržan javnim mnjenjem i stotinama milijardi dolara vrijednim američkim sredstvima, ako NATO ne može igrati ulogu u donošenju mira na ovom području svijeta ili barem zaustavljanju razmjera agresije? - pitao je on tada.
Biden je također uvrijedio evropske saveznike što se nisu pridružili vojnoj kampanji, optužujući ih za "moralno silovanje".
Godine 1994., Biden je kritikovao UN zbog nametanja, kako je rekao, "idiotskih pravila vođenja borbe" koja su usporila tempo zračnih napada NATO-a.
- Vjerujem da bismo zračne napade trebali koristiti mnogo agresivnije - rekao je Biden. Godinu dana kasnije, snažno se usprotivio Clintonovom vetu na zakon koji će ukinuti ono što je Biden nazvao "ilegalnim i nemoralnim embargom na naoružavanje" u BiH.
Čak i nakon uvođenja embarga, SAD su potpisale sporazum o vojnoj saradnji s Hrvatskom i počele potiho odobravati ugovore za privatne američke vojne kompanije i penzionisano američko osoblje za obuku hrvatskih vojnih snaga.
- Ovi bosanski muslimani i Hrvati znaju se boriti. Spremni su za borbu. Zamislite samo da su imali protuoklopno naoružanje - rekao je Biden.
U julu 1995. godine snage bosanskih Srba izvele su masovnu operaciju ubijanja muškaraca i dječaka Bošnjaka u Srebrenici, nakon što su zauzele grad, koji je 1993. godine proglašen sigurnom zonom UN-a.
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju kasnije je utvrdio da je više od 8.000 ljudi ubijeno i presudilo je da operacije bosanskih Srba predstavljaju genocid. Iz Bidenove perspektive, prethodne dvije godine proveo je upozoravajući da će odsustvo velike međunarodne vojne intervencije uzrokovati upravo taj zastrašujući scenarij.
Nakon pada Srebrenice, Biden je osudio ono što je nazvao "pokvarenom politikom u bivšoj Jugoslaviji, koju je započela Bushova administracija, a nastavila Clintonova s manjim modifikacijama."
Rekao je da su UN "definitivno diskreditovane". U septemberu 1995. NATO je započeo najveću vojnu akciju u svojoj historiji, izvevši 20-dnevnu kampanju bombardovanja, pomažući hrvatskim i bosanskim kopnenim operacijama protiv snaga bosanskih Srba.
Biden nikada nije bio zadovoljan razmjerom američke i međunarodne vojne akcije. Krajem 1995. godine rat je zvanično proglašen završenim.
Biden je bio jedan od samo pet senatora koji su glasali protiv povlačenja američkih trupa iz BiH 1998. Tokom 1990-ih, Biden je bio odlučan u namjeri da "kazni" predsjednika Srbije Slobodana Miloševića za rat u BiH.
On će na kraju ispuniti svoju želju 1999. godine, kada su SAD vodile 78-dnevnu kampanju NATO-a protiv Srbije i Crne Gore koja je izazvala Miloševićev pad.
