Građani BiH u ovoj godini plaćaju skoro 1,5 miliona KM „bijelog hljeba“ za 81 gradskog i općinskog funkcionera. Skoro svaki drugi je nastavio mandat ili posao u sopstvenoj firmi, piše CIN.
Odbornik u Skupštini Opštine Novi Grad Mirko Zgonjanin kaže da je „bijeli hljeb“ nepotreban jer funkcioneri svakako imaju visoka primanja i dovoljno vremena da uštede. Ipak, i sam je podnio zahtjev za šestomjesečnu naknadu nakon što mu je 2020. godine istekao mandat predsjednika Skupštine. Tako je za šest mjeseci primio 21 hiljadu maraka „bijelog hljeba“.
„Ako su drugi primali to i dobijali te naknade, zašto bih ja bio onaj koji bi se odrekao toga”, kaže Zgonjanin, član Demokratskog narodnog saveza (DNS).
On je vlasnik i direktor firme „Astorija company” koja je u 2020. godini imala dobit od 18 hiljada maraka. Za Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) tvrdi da je prije dolaska na funkciju predsjednika Skupštine odjavio zaposlenje u svojoj firmi, da bi se opet prijavio nakon što je završio sa primanjem „bijelog hljeba“.
Gradonačelnici, načelnici, predsjednici i potpredsjednici lokalnih skupština te njihovi zamjenici u Republici Srpskoj (RS) imaju pravo da primaju „bijeli hljeb“ šest mjeseci, baš kao i savjetnici u Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH). Ostali političari u ovom entitetu u nezarađenoj plaći mogu uživati godinu dana. Ovaj novac bi trebao da im pomogne dok ne nađu novi posao ili ne odu u penziju.
Prema podacima koje su prikupili novinari CIN-a, 51 općina u Bosni i Hercegovini bi od novembra 2020. do januara 2022. godine trebala isplatiti skoro 1,5 miliona maraka za „bijeli hljeb“ 81 funkcionera.
Među njima su 34 političara koji primaju ovu naknadu iako imaju svoje firme ili su u međuvremenu osvojili nove mandate u skupštinama. Ovakva praksa je moguća zahvaljujući nepreciznim pravilima koja u većini općina ide naruku političarima.
„Bijeli hljeb“ – spas za loše poslovanje
Zahtjeve za „bijeli hljeb“ odobravaju općinske komisije za izbor i imenovanje i njihova uloga se, uglavnom, svodi na formalno potvrđivanje jer pravilima nisu definisane okolnosti za odbijanje zahtjeva, a kriteriji se značajno razlikuju među općinama. Tako je propisano da političari ne mogu primati „bijeli hljeb“ ako su zaposleni, ali nije određeno da li isto važi i kada imaju privatne biznise. Zato i privatnici uzimaju plaću iz javnih budžeta dok rukovode sopstvenim poslovima, uz privremenu odjavu sa tog radnog mjesta.
Halil Jašić iz Stranke demokratske akcije (SDA) je bivši potpredsjednik Skupštine Opštine Milići i vlasnik prodavnice mještovite robe „Mirza“. Nakon što je 2018. godine izabran za potpredsjednika Skupštine, Jašić se odjavio iz svoje prodavnice. Istog dana kada mu je istekla naknada „bijelog hljeba“, ponovo se zaposlio. On je za pola godine primio 7.200 maraka “bijelog hljeba”.
„Oni kažu imaš pravo na naknadu tu koristiti ako ti je loš status firme, ako nije u nekom razvoju velikom trgovinska radnja“, kaže Jašić za CIN, dodavši da je sve bilo u skladu sa zakonom.
Njegov stranački kolega Ajdin Mešić, bivši predsjednik Skupštine Grada Prijedora, suvlasnik je firme za obradu metala „CNC power“ i vlasnik firme za poslovno savjetovanje „2A connections“. One su u 2020. ostvarile dobit od 38 hiljada maraka, a zahvaljujući „bijelom hljebu“ Mešić je za pola godine dobio 21 hiljadu KM.
Bivši zamjenik načelnika Opštine Šekovići Slaviša Mrkajić iz Srpske demokratske stranke (SDS) vlasnik je firme za proizvodnju odjeće „Konfekcija Maja“. Za CIN je rekao da se više neće baviti politikom i da ima firmu, ali je nekoliko trenutaka poslije promijenio priču.
„Ja, ja… prod’o Italijanima firmu. Sve zatvorio, ja. Ne bavim se više ovde ničim.“ Prema podacima iz sudskog registra, Mrkajić je i dalje vlasnik firme za koju kaže da ju je prodao prije tri godine.
I bivši zamjenik načelnika Opštine Rudo Mitar Vidaković ima firmu „MMR-Braća Vidaković“ koja se bavi preradom drveta. On je za pola godine dobio oko 12.800 maraka „bijelog hljeba“.
„Burazer jedino to on radi sad trenutno i to održava samo firmu da ne umre“, kaže Vidaković.
U privilegijama rada u državnoj upravi uživao je i bivši predsjednik Skupštine Opštine Osmaci Milan Popović iz Narodnog demokratskog pokreta (NDP). On je bio vlasnik kafića koji je 2018. prebacio na suprugino ime.
„I kad sam vidio, stvarno, da je ovaj državni aparat jedna muzara lijepa, i tu se treba stvarno posvetiti pažnja da se tu upadne nekako. (….) Ja nikada u životu nisam znao šta je topli obrok, regres, zimnica, ogrev. Ne znam šta je to dok nisam upao u državnu instituciju. E, kad se upadne tu, onda stvarno treba povesti računa da se tu što dalje ostane. Stvarno ima privilegija.”
Popović kaže da bi volio radni vijek nastaviti u „državnom aparatu“: „Jedino u ministarstvo, kad bi moglo kako, volio bih”. Dok je tražio posao, dobio je 13.620 maraka „bijelog hljeba“.
Advokat Miloš Stevanović kaže da je problem što je zakonom propisano da pravo na „bijeli hljeb“ prestaje samo u slučaju zaposlenja ili odlaska u penziju jer nisu uzeti u obzir drugi načini zarade.
„Napominjem i to da se nerijetko dešava da ova lica, iako imaju zamrznut radnopravni status koji je nastao izborom na određenu funkciju, taj status u skladu sa zakonom ne aktiviraju nakon isteka mandata, odnosno proteka funkcije nego se koriste ‘bijelim hljebom’. Posljednje navedeno je stvar prave zloupotrebe prava i ne spada u domen ranije navedenih legalnih, odnosno postupaka koji su stvar morala”, kaže Stevanović.
„Bijeli hljeb“ omiljena naknada
„Bijeli hljeb“ su osim Zgonjanina i Popovića primala još dvojica političara koji imaju vlasništvo ili suvlasništvo u firmama, a angažman su nastavili kao odbornici nakon što su im istekli mandati na rukovodećim pozicijama. Iako su imali mogućnost da odmah počnu primati odborničke naknade, oni su se prvo odlučili za „bijeli hljeb“ jer su iznosi ovih naknada višestruko viši.
To su učinili i bivši funkcioneri u opštinama Derventa i Kostajnica – Marijan Kljajić iz Hrvatske demokratske zajednice BiH (HDZBiH) i Goran Rabat iz SDS-a.
Rabat je 2020. pokrenuo posao sa prevozom bitumena za asfaltiranje. Kaže da je u posljednje vrijeme malo zarađivao pa mu je „bijeli hljeb“ dobro došao. Za pola godine je dobio 11.800 KM.
„Mislim da je teško jednom funkcioneru koji je radio u opštini ili na nekom višem nivou vlasti da nađe sebi posao u nekom kratkom vremenu i neki posao koji je tog ranga, recimo zamjenik načelnika, gdje je funkcioner”, kaže Rabat.
Njegov kolega iz Dervente Marijan Kljajić je za pola godine dobio 24.600 maraka „bijelog hljeba“. On je vlasnik dvije firme u Hrvatskoj – „IL-MA promet“ i “Autoprijevoznik Kljajić”, koju je prijavio u imovinskom kartonu 2016. godine i njenu vrijednost procijenio na pet miliona maraka. Nije odgovarao na pozive novinara CIN-a.
Za razliku od njih dvojice, bivši načelnik Opštine Čelinac, član SNSD-a Momčilo Zeljković, istovremeno je primao obje naknade. On ima akcije u kompaniji „Premium osiguranje“ a. d. Banja Luka, vrijedne 126.500 KM, ali o tome nije htio govoriti sa novinarima.
Bivši načelnik sarajevske Općine Centar i funkcioner SDA Nedžad Ajnadžić vlasnik je firme za trgovinu i ugostiteljstvo „Ajnex“ koja je osnivač dječijeg vrtića „Osmijeh“. Ove firme su prošle godine zajedno imale dobit od 24.670 maraka.
„Ja mogu da uzmem dividendu, mogu da uzmem šta hoću, ali ne uzimam ništa. Sve ulažem u razvoj firme i planiram još napraviti 2-3 firme da zaposlim ljude.”
Umjesto da podigne dividendu iz svojih firmi, Ajnadžić će iz općinskog budžeta za godinu dana dobiti nešto više od 51 hiljade maraka „bijelog hljeba“. Iako je riječ o zvaničnim podacima koje je CIN dobio od Općine Centar, Ajnadžić tvrdi da iznos nije tačan, ali odbija reći šta je, po njegovom mišljenu, istina. On se za radno mjesto nakon isplate „bijelog hljeba“ ne brine.
„A čim to budem završio, bit ću zaposlen, naravno.“
Različita tumačenja istog zakona
Ukupno 22 funkcionera koji su po isteku prošlog mandata tražili „bijeli hljeb“ osvojili su na Lokalnim izborima 2020 nove mandate. To im nije smetalo da uživaju u privilegiji „bijelog hljeba“ jer odbornici/vijećnici nisu zaposleni u općinskim vijećima i skupštinama, ali primaju mjesečne naknade do 500 KM. Za razliku od njih, predsjednici i potpredsjednici imaju status zaposlenih lica pa moraju birati između naknade na novoj poziciji i „bijelog hljeba“ sa stare funkcije.
No, zbog propusta i neujednačenih pravila isplata odborničkih naknada i vijećničkih paušala uz „bijeli hljeb“ nije regulisana za bivše gradonačelnike, načelnike i njihove zamjenike pa općine različito koriste ovu pravnu prazninu.
Tako su bivši rukovodioci iz: Bosanskog Grahova, Jablanice, Gacka, Dervente, Čelinca i Mrkonjić Grada na novim odborničkim/vijećničkim pozicijama mjesecima primali i „bijeli hljeb“ i odborničku/vijećničku naknadu. Istovremeno, u: Pelagićevu, Prijedoru, Rudom, Sokocu, Istočnom Sarajevu se zahtjevi za dupla primanja odbijaju.
Zeljkoviću, bivšem načelniku Opštine Čelinac, „bijeli hljeb“ je više nego dobrodošao. On kaže da tokom tri i po mandata – skoro četrnaest godina – na čelu Opštine nije koristio godišnji odmor pa mu je „bijeli hljeb“ bio prilika da „konačno malo i odmori“.
„Dobijate platu, a ne idete na posao – to je za mene godišnji odmor“, kaže Zeljković koji je za pola godine dobio oko 18.600 maraka. Nakon prošlogodišnjih izbora imenovan je za potpredsjednika Skupštine Opštine – volontersku funkciju za koju je ipak predviđena naknada od 400 maraka. Tako je Zeljkoviću uz „godišnji odmor“ istovremeno iz budžeta plaćen i „volonterski rad“.
Njegova stranačka kolegica, bivša načelnica Mrkonjić Grada Divna Aničić, uz „bijeli hljeb“ u mjesečnom iznosu od „oko 3.000 maraka i nešto“ primala je i odborničku naknadu od 440 maraka. Iako se po prestanku načelničkog mandata mogla vratiti na staro radno mjesto u elektroprivredi – „Hidroelektranu na Vrbasu“ – odlučila se za „bijeli hljeb“.
„Ja mislim da sam ja od moje opštine i mojih stanovnika nakon 16 godina rada, a to pitajte šta sam ostavila iza sebe i šta sam radila, da sam negdje, pogotovo od tog mog zdravstvenog stanja, zaslužila da dobijem da primam tih šest plata“, rekla je Aničić, objašnjavajući da je „bijeli hljeb“ uzela jer se teško povrijedila i nekoliko mjeseci bila nepokretna.
„Na neki način je i to negdje presudilo da se odlučim na to jer bih u drugom slučaju bila na teret Fonda zdravstvenog osiguranja.“
Milorad Gligić je postao načelnik Bosanskog Grahova na prijevremenim izborima 2018. godine kao nezavisni kandidat, iako je član Srpske napredne stranke FBiH (SNSFBiH). On će za godinu dana primiti više od 21 hiljade KM „bijelog hljeba“, uz mjesečni vijećnički paušal od 250 KM. Za svaku održanu sjednicu dobije još 50 KM.
„Da sam imao bilo kakvu priliku za zaposlenje, ne bih koristio ‘bijeli hljeb’, ali u Grahovu je teško doći do zaposlenja i onda sam bio prinuđen da koristim ‘bijeli hljeb’. I sad kad to istekne, isto upitno je da li ću uspjeti sebi naći neku egzistenciju.”
I bivši načelnik Jablanice Salem Dedić iz SDA te zamjenici načelnika u Gackom i Derventi Radoica Antunović iz iz Partije demokratskog progresa (PDP) i Siniša Jeftić iz SNSD-a svaki mjesec primaju dvije vrste naknada. Dedić oko 3.800 maraka, Antunović skoro 2.800, a Jeftić nešto više od 3.600 maraka. Dedić i Antunović kažu da su „bijeli hljeb“ uzeli jer se nisu mogli vratiti na stare poslove. Jeftić nije odgovarao na pozive novinara CIN-a za razgovor. Općine svaki mjeseca za ovih šest odbornika/vijećnika imaju dupla izdvajanja iz budžeta pa osim za „bijeli hljeb“ daju još oko 2.300 KM za naknade.
„Možda ima smisla ako funkcioner prima tu platu koja se naziva ‘bijeli hljeb’ da u tom periodu nema pravo na druge naknade iz javnih budžeta, ali opet to treba definisati propisom i da to ne bude od slučaja do slučaja i da ne bude proizvoljno kako ko želi”, kaže predsjednik Odbora za lokalnu samoupravu pri Narodnoj skupštini RS-a Srđan Todorović.
Iako ovaj odbor može da pokrene inicijativu za izmjenu zakona, Todorović tvrdi da je to u nadležnosti Ministarstva lokalne samouprave RS-a, dok Ministarstvo odgovornost za visinu i pravila dobijanja odborničke naknade prebacuje na lokalne zajednice.
Makroekonomski analitičar Faruk Hadžić kaže da bivši funkcioneri mogu, kao i ostali radnici, da dobijaju naknadu sa biroa koja u FBiH trenutno iznosi oko 350 maraka, dok za iznose „bijelog hljeba“ smatra da su neopravdano visoki.
„To se na neki način pravdalo da oni ne mogu zasnovati u određenom vremenskom periodu radni odnos, što, ustvari, nije do kraja tačno. Ne mogu zasnovati radni odnos na nekim rukovodećim mjestima u pojedinim državnim preduzećima, ali to ih ne sprečava da budu direktori, vlasnici, obični zaposlenici u nekim drugim preduzećima”, kaže Hadžić.
