Naučnici su očekivali suprotno, ali bijeli medvjedi na norveškom arhipelagu Svalbardu u području Arktika postali su deblji i zdraviji od ranih 1990-ih.
I to u periodu kada se morski led postepeno, ali stalno smanjivao usljed klimatskih promjena.
Morski led polarnim medvjedima služi kao platforma sa koje love foke, njihov glavni izvor masnoća.
Zalihe masti medvjedima obezbjeđuju energiju i toplotnu izolaciju, a ženkama omogućavaju i proizvodnju veoma hranljivog mlijeka za mladunce.
Istraživači su između 1992. i 2019. godine pažljivo pratili težinu i veličinu 770 odraslih polarnih medvjeda na Svalbardu.
Utvrđeno je da su tokom tog perioda ove životinje postale znatno deblje.
Medvjedi su se na Svalbardu prilagodili gubitku leda tako što su počeli više da love kopneni plijen, među kojima su irvasi i morževi, smatraju naučnici.
Nalazi, objavljeni u naučnom časopisu Scientific Reports, bili su posebno zbunjujući zbog uticaja klimatskih promjena na Svalbard.
U istom periodu u kojem je sprovedeno istraživanje, broj dana bez leda u ovom području je usljed povećanja temperature u svijetu porastao skoro za 100 dana.
To je tempo od oko četiri dodatna dana bez leda godišnje.
„Što je medvjed deblji, to je u boljem stanju“, kaže vodeći istraživač Jon Ars iz Norveškog polarnog instituta.
„Očekivao bih suprotno, pogoršanje tjelesne kondicije jedinki s obzirom na značajan gubitak morskog leda“, dodaje.
Morževi su u Norveškoj zvanično zaštićeni još od 1950-ih, jer su bili na ivici izumiranja zbog prekomjernog lova.
Zaštita je pomogla da se populacija morževa oporavi i očigledno je obezbijedila novi izvor masne hrane za polarne medvjede.
„Danas ima mnogo više morževa (koje medvjedi mogu da love), a moguće je da sada i uspješnije love i foke“, kaže Ars.
Kada foke na raspolaganju imaju manje površine morskog leda, one se okupljaju na tim ograničenim prostorima, što polarnim medvjedima pruža bolje mogućnosti za lov više jedinki odjednom, objašnjava.
Ovo su neočekivano dobre vijesti za ove arktičke predatore, ali istraživači vjeruju da trend vjerovatno neće potrajati.
Kako morski led bude nastavio da se topi, medvjedi će morati da idu dalje u potrazi za hranom, pri čemu će trošiti više energije i iscrpljivati dragocjene zalihe masti.
Polarni medvjedi na Svalbardu bili su jedna od populacija koja se najviše lovila u svijetu, sve do uvođenja međunarodnih mjera zaštite 1970-ih, podsjeća dobrotvorna organizacija za zaštitu bijelih medvjeda i njihovih staništa Polar Bears International.
Ovi nalazi su možda povezani i sa oporavkom ove populacije poslije tog intenzivnog perioda lova, ukazuju stručnjaci.
Mjere zaštite, u kombinaciji sa porastom broja morževa, ali i irvasa posljednjih decenija, izgleda da su dali privremeni podstrek napretku bijelih medvjeda.
Rezultati su „kratkoročno pozitivni“, kaže John Whiteman, glavni istraživač u organizaciji Polar Bears International.
„Ali tjelesna kondicija je samo jedan dio slagalice.
Druga nedavna istraživanja ovih medvjeda pokazala su da zbog većeg broja dana bez leda opada stopa preživljavanja mladunaca, kao i mlađih jedinki i starijih ženki“, ukazuje.
U drugim dijelovima Arktika, klimatske promjene imaju veoma drugačiji i znatno negativniji uticaj na bijele medvjede.
Na Arktiku postoji 20 poznatih zasebnih populacija polarnih medvjeda.
Pad broja jedinki u zapadnom dijelu zaliva Hadsona u Kanadi, gdje živi najjužnija i najbolje proučena populacija bijelih medvjeda, neposredno je povezan sa porastom temperature.
Vajtman kaže da je jasno šta je dugoročno potrebno polarnim medvjedima, za opstanak im je neophodan morski led.
„Gubitak leda na kraju znači smanjenje broja medvjeda, ali (ovo istraživanje pokazuje) da kratkoročna slika može da bude veoma specifična za pojedine oblasti“, kaže on.
„Dugoročno gledano, ako morski led nastavi da se nekontrolisano topi, znamo da će bijeli medvjedi na kraju nestati“, upozorava.