Da se život može okrenuti u sekundi, dokaz je i životna priča nekada popularne glumice Merime Isaković. Rođena je 13. januara 1959. u Zemunu, a bila je do tada najmlađa kandidatkinja koja je upisala glumu u klasi profesorice Ognjenke Milićević na Akademiji u Beogradu, i to sa 17 godina. Završila je u klasi profesora Milenka Maričića, a najbolji prijatelji bili su joj Žarko Laušević, Enver Petrovci i Boris Komnenić.
Merima je sa 18 godina dobila je ulogu u filmu „Ljubav i bijes“ Bakira Tanovića, zatim je dobila i nagradu za najbolju debitantsku ulogu u Nišu, a potom možda i najpoznatije Merimino ostvarenje – „Jovana Lukina“ u režiji Živka Nikolića.
Merima je bila jedna od najljepših i najperspektivnijih glumica bivše Jugoslavije. Međutim, na vrhuncu slave stravična saobraćajna nesreća promijenila joj je život.
Samo dan nakon završetka snimanja filma "Neka druga žena", u kojem je igrala sa Draganom Nikolićem, doživjela je tešku saobraćajnu nesreću koja će na kraju, i pored različitih pokušaja rehabilitacije, dovesti do nepokretnosti.
Merima je otkrila i da je prilikom operacije došlo do ljekarske greške, što je smatrala razlogom njenog invaliditeta. Liječila se kasnije i u Rusiji, Ukrajini i Kini.
Tokom boravka u Kini upoznala je Vladu Mijuškovića za kojeg se udala i sa kojim je dobila sina Midu. Međutim, brak nije opstao.
U svijet glume vratila se 1991. godine, i to ulogom u predstavi “Staklena menažerija”, u Beogradskom dramskom pozorištu.
Do 1996. godine živjela je u Beogradu, a zatim se preselila na Novi Zeland, a nakon toga u Australiju, gdje radi kao profesor kliničke psihologije.
