Zimski jasmin je zimzelena penjačica poznata po žutim cvjetovima koji se pojavljuju zimi, često u periodu kada većina biljaka miruje. Njegova ljepota je u tome što unosi boju u vrt upravo tada kada je ostala vegetacija uspavana. Da bi zimski jasmin dobro uspijevao i obilno cvjetao, važno je obratiti pažnju na nekoliko ključnih aspekata njege, mjesto sadnje, zalijevanje, podrezivanje, prihranu i zaštitu.
Savjeti za njegu zimskog jasmina
Zimski jasmin cvjeta dok većina biljaka spava. Najbolje uspijeva uz zid ili ogradu gdje može da se penje i slobodno grana. Voli sunce, ali dobro podnosi i polusjenu. Izdržava i veoma niske temperature, čak do –15 stepeni Celzijusa, pa mu zimi obično nije potrebna zaštita. Važno je samo da ne stoji u pretjerano vlažnoj zemlji, jer preferira dobro drenirano tlo. Nakon cvjetanja preporučuje se orezivanje kako bi se podstakao razvoj novih, mladih grana.
Zalijevanje
Zemlju treba održavati umjereno vlažnom, ali ne natopljenom. Zimski jasmin ne voli stajaću vodu.
U jesen i zimu zalijevanje se smanjuje, jer biljka ulazi u fazu mirovanja. Ako je zima suha i bez snijega, povremeno zalijevanje može biti korisno.
Prihrana
U proljeće i ljeto preporučuje se tečno ili granulirano đubrivo čim počnu prvi znaci novog rasta. Zimi se prihrana ne preporučuje jer je biljka u fazi mirovanja.
Podrezivanje
Biljku treba podrezati odmah nakon cvjetanja, krajem zime ili rano u proljeće, kako bi se podstakao rast i pripremila za sljedeću sezonu cvjetanja.
Uklanjaju se stare, oslabljene ili oštećene grane. Važno je imati na umu da zimski jasmin cvjeta na prošlogodišnjim granama, pa nije dobro sve stare grane potpuno skratiti.
Zimska zaštita
Zimski jasmin je otporan na mraz, ali mladi primjerci mogu biti osjetljiviji na ekstremno niske temperature. U slučaju jačih mrazeva preporučuje se malčiranje oko korijena (slamom, lišćem ili korom) radi dodatne zaštite.