Predrag Spasić nekada je bio na vrhuncu karijere – nosio je dres Real Madrida i bio standardni reprezentativac Jugoslavije. No, život ga je odveo u potpuno drugačijem smjeru. Danas, u 59. godini, umjesto fudbalskih terena, njegov radni dan odvija se u skladištu.
“Uložio sam neka sredstva u kompaniju koja je propala zbog bombardiranja i svega što se događalo, doživio sam finansijski fijasko. Nakon toga sam bio razočaran. Pao sam u depresiju i još neke loše stvari su mi se dogodile u životu, pa deset godina sam se borio sam sa sobom i uz pomoć porodice, brata Bojana i liječnika koji mi je puno pomogao, uspio sam se stabilizirati i izliječiti od depresije,” rekao je Predrag Spasić za Sportklub.
Nekadašnji nogometaš Radničkog, Partizana, Real Madrida, Osasune, Atletico Marbelle i beogradskog Radničkog, Predrag Spasić, karijeru je završio 1997. godine. Iako je tokom igračke karijere zaradio značajnu svotu novca, nije je uspio mudro investirati.
"Teško živim, doslovno iz dana u dan. Nalazim se u nezavidnoj situaciji i trebam financijsku pomoć. Da bi čovjek sve ovo prebrodio, mora biti iznimno jak," priznao je Spasić u razgovoru za španjolske medije.
Najpoznatiji potez Spasića kao igrača Real Madrida bio je njegov autogol na Camp Nouu, u utakmici koja je završila 2:1 za Barcelonu, a njegov nesretni udarac završio je utakmicu. Bilo je to njegovo potonuće kao igrača “Kraljeva”.
“To je jedino što bih promijenio da mogu. I to što sam prestao igrati relativno mlad, a prestao sam s 30 godina. To ružno sjećanje na autogol me stalno pratilo i ostavilo loš dojam. I sada kada sam pogledam taj gol, izgleda da nisam mogao vjerovati da mi se tako nešto dogodilo.”, rekao je i nastavlja:
“Izgleda da se takve stvari ponekad događaju. Golman Pedro Haro krenuo je na loptu i rekao da je njegova. Zabio sam glavom gdje ne treba. Najgore mi je bilo kad su mi navijači Barcelone skandirali ime. Pobijedili su nas tada 2:1,” rekao je Spasić.
Na temu reći će i ovo:
“Znam da je predsjednik Mendoza bio ljut, pa nisam igrao idućih pet utakmica. Bilo je i u novinama, kao “ja ne znam što je Spasić htio u tom trenutku”, tko zna koju aluziju i na što su mislili, ali nisam imao priliku pokazati se u boljem svjetlu “Tu sam priču osjetio na vlastitoj koži i savjetovao bih mladima da se brinu o tome kada završe karijeru, da ne dođu u situaciju u kojoj sam ja završio.”Sve mu se promijenilo.
“Mogu samo reći da sam sada potpuno normalan i da danas neke stvari vidim i cijenim drugačije. A u tom periodu sam radio i neke krive stvari, koje su se jako loše odrazile na moj privatni i društveni život. Radim u firmi koja se bavi uvozom robe iz Turske, ja sam tu kao pomoćni radnik koji distribuira dalje po Srbiji”.
