Prije 34 godine, 6. decembra 1989., u saobraćajnoj nesreći u Sarajevu život je izgubio pisac Ćamil Sijarić. Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (ANUBiH) i Crnogorske akademije znanosti i umjetnosti (CANU).
Rođen je 18. decembra 1913. godine u selu Šipovice, kod Bijelog Polja. Bio je najstarije dijete u zemljoradničkoj porodici Šabana i Elmaze Sijarić. Izgubio je roditelje još dok je bio dijete, a brigu o njemu i mlađem bratu Šabanu preuzeo je amidža Ilijaz.
Kao student objavljivao poeziju
Osnovnu školu je završio u Godijevu kod Bijelog Polja, a potom od 1927. do 1935. godine pohađao Veliku medresu kralja Aleksandra u Skoplju iz koje je istjeran zbog političkih aktivnosti. Školovanje je nastavio u Vranju i u tamošnjoj gimnaziji maturirao 1936. godine, nakon čega je prešao na studije prava u Beogradu. Diplomirao je 1940. godine. Kao student objavljivao je poeziju u časopisima "Mlada kultura" i "Nova žena". Surađivao u "Zori", "Brazdi", "Letopisu Matice srpske", "Stvaranju", "Savremeniku", "Životu"... Za vrijeme Drugog svjetskog rata službovao je u Sarajevu, Mostaru, Bosanskoj Gradiški i Banjoj Luci. Za sekretara Suda narodne časti u Banjoj Luci izabran je 1945. godine, potom je bio novinar lista "Glas" i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjoj Luci. U Sarajevo je prešao 1947. godine te radio u redakciji lista "Pregled". Nakon toga je bio u glavnom odboru Narodnog fronta i redakciji "Zadrugara". U literarnu sekciju Radio Sarajeva je prešao 1951. godine i tu je ostao sve do penzionisanja 1983. godine.
U književnom stvaralaštvu bio je poznat po romanima u kojima je pisao o ljudima iz svoje regije. Na najbolji i najefikasniji način odslikao je život sandžačkih Bošnjaka, njihovu tradiciju, kulturu i običaje, govorni jezik područja Bihora, Peštera, Novog Pazara, cijelog Sandžaka. Među takvim djelima je i njegovo najpoznatije, roman "Bihorci", nazvan upravo po stanovnicima te regije.
Književna djela
Bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe. Također, bio je angažovan u raznim kulturnim i umjetničkim udruženjima i institucijama, kao član Savjeta NIP Oslobođenje, član Savjeta NIP Zadrugar, delegat u Savezu književnika Jugoslavije, urednik izdavačke djelatnosti Međurepubličke kulturno-prosvjetne zajednice, urednik književnih emisija Radio-Sarajeva...
Objavio je djela: Ram-Bulja, zbirka pripovijedaka (Sarajevo 1953), Bihorci, roman (Sarajevo 1955), Zelen prsten na vodi, zbirka pripovijedaka (Sarajevo 1956), Naša snaha i mi momci, zbirka pripovijedaka (Veselin Masleša, Sarajevo 1962), Sablja, zbirka pripovijedaka (Grafički zavod, Titograd 1969), Kuću kućom čine lastavice, roman (Sarajevo 1962), Mojkovačka bitka, roman (Sarajevo 1968), Na putu putnici, zbirka pripovijedaka (Sarajevo 1970), Konak, roman (Sarajevo 1971), Zapisi o gradovima, zbirka književnih reportaža (Sarajevo 1970) i drugu knjigu Zapisi o gradovima (Zadrugar, Sarajevo 1976). Njegovi romani i pripovijetke prevođeni su na ruski, bugarski, turski, albanski, poljski, njemački i mađarski jezik.