Sendvič je za mnoge ljude jedno od najjednostavnijih i najomiljenijih jela. Prema podacima američkog Nacionalnog instituta za zdravlje (NIH), gotovo 47 posto Amerikanaca svaki dan pojede barem jedan sendvič. Međutim, jedan stručnjak za ljudsku biologiju tvrdi da bi upravo jedna od najčešćih sastavnica sendviča mogla predstavljati problem za zdravlje.
Riječ je o bijelom hljebu, za koji je američki biolog Gary Brecka iznio vrlo kontroverzne tvrdnje. Brecka je poznat kao stručnjak za ljudsku biologiju, suosnivač kompanije 10X Health System te zagovornik takozvanog „biohakiranja“. Širu prepoznatljivost stekao je svojim radom na području epigenetike, DNK testiranja i funkcionalne medicine, s posebnim fokusom na produženje životnog vijeka, poboljšanje tjelesnih sposobnosti i optimizaciju zdravlja.
„Što je hljeb bjelji, to ste bliže smrti“
Gostujući u podcastu voditelja Georgea Janka, Brecka je iznio upozorenje koje je izazvalo brojne reakcije.
„Što je hljeb bjelji, to ste bliže smrti“, rekao je bez zadrške.
Objasnio je da pritom misli na hemikalije koje se koriste za izbjeljivanje brašna u mnogim komercijalnim pekarama u Sjedinjenim Američkim Državama. Prema njegovim riječima, pojedine od tih supstanci američka Agencija za hranu i lijekove (FDA) navodi kao toksične.
„Jedini hljeb koji jedem je hljeb od kiselog tijesta, jer što je hljeb bjelji, to ste bliže smrti. Bijeli hljeb proizvodi se od brašna koje je tretirano sredstvima za izbjeljivanje. Doslovno izbjeljivačem“, rekao je Brecka.
Na to je voditelj podcasta odgovorio: „Čovječe, ovo zvuči kao šala. Kada to čuješ naglas, zvuči kao da neko u kuhinji pita: ‘Kako da otrujemo ovu djecu?’ A onda neko odgovori: ‘Postaju prestara. Hajde da pokušamo s izbjeljivačem.’“
Brecka tvrdi da prehrambena industrija stvara hronične bolesti
Brecka je potom iznio još kontroverznije tvrdnje o povezanosti prehrambene i farmaceutske industrije.
„Tako je. Novac je u tome da hrana vodi prema lijekovima, zar ne? Ne želite izazvati iznenadnu smrt“, rekao je.
Dodao je kako se, prema njegovom mišljenju, stvara dugotrajno i hronično narušavanje zdravlja koje se potom može liječiti.
„Želite stvoriti dugotrajno, mučno hronično stanje kojim se može upravljati. Želite izazvati upalu kako biste je mogli liječiti protuupalnim lijekovima. Želite izazvati disbiozu crijeva kako biste mogli liječiti mentalne poremećaje koji iz toga proizlaze“, ustvrdio je.
Šta je zapravo disbioza crijeva?
Američki Nacionalni institut za zdravlje navodi da je disbioza crijeva stanje u kojem dolazi do neravnoteže mikroorganizama u probavnom sistemu.
Prema NIH-u, takva neravnoteža usko je povezana s mentalnim zdravljem putem dvosmjerne veze između crijeva i mozga.
„Ova neravnoteža potiče neuroinflamaciju i remeti proizvodnju neurotransmitera, poput serotonina i GABA-e, što može pogoršati stanja kao što su depresija, anksioznost i hronični umor“, navodi NIH.
Koristi li se zaista izbjeljivač u proizvodnji bijelog hljeba?
Iako sama riječ „izbjeljivač“ zvuči zabrinjavajuće, činjenica je da komercijalne pekare u SAD-u redovno koriste brašno tretirano hemijskim sredstvima poput benzoil-peroksida ili plina hlora.
Ta sredstva služe za uklanjanje prirodnih žućkastih pigmenata iz brašna, poznatih kao ksantofili, te za ubrzano „starenje“ tijesta.
Zahvaljujući tom hemijskom procesu ubrzava se razvoj glutena, a rezultat je mekša tekstura hljeba i ujednačena, izrazito bijela unutrašnjost koja je posebno poželjna u industrijskoj proizvodnji.
Važno je naglasiti da je takav postupak izbjeljivanja brašna zabranjen u Evropi.
Zašto se bijeli hljeb često svrstava među ultraprerađene proizvode?
Prema podacima Nacionalnog instituta za zdravlje, mnoge vrste komercijalnog bijelog hljeba koje se prodaju u Sjedinjenim Američkim Državama smatraju se ultraprerađenom hranom.
Tokom proizvodnje iz zrna se uklanjaju mekinje i klica, dijelovi koji sadrže velik dio hranjivih tvari, vitamina i minerala.
Osim toga, proizvođači često dodaju dodatne sastojke poput kukuruznog sirupa s visokim udjelom fruktoze, većih količina soli te različitih poboljšivača tijesta kako bi produžili rok trajanja proizvoda i poboljšali njegovu teksturu.
Zbog toga stručnjaci često upozoravaju da nutritivna vrijednost industrijski proizvedenog bijelog hljeba može biti znatno niža u poređenju s manje prerađenim vrstama hljeba, iako se mišljenja o njegovom stvarnom utjecaju na zdravlje i dalje razlikuju.
Rasprava koju je pokrenuo Gary Brecka ponovo je otvorila pitanje koliko savremena prehrana, posebno visokoprerađeni proizvodi, utiče na dugoročno zdravlje te trebaju li potrošači pažljivije proučavati sastav namirnica koje svakodnevno konzumiraju.