Sarajevo je grad sa bezbroj priča, a svaka njegova mahala ima svoju dušu, historiju i specifičan duh. Jedna od onih koje odišu prošlošću i autentičnom atmosferom jeste Bistrik – naselje smješteno na južnoj padini Miljacke, podno Trebevića, koje stoljećima čuva sjećanja na neka druga vremena. Ili sarajevska memli strana.
Historija uklesana u kaldrmu
Bistrik je jedno od najstarijih naselja Sarajeva, a njegova prošlost seže još u osmanski period. Naziv Bistrik potječe od turske riječi „bistrik“, što znači „izvor čiste vode“, što ne čudi jer je ovo područje bilo bogato izvorima i česmama.
U doba Austro-ugarske uprave Bistrik dobija novi značaj – tu se gradi prva željeznička stanica u Sarajevu, koja je povezivala grad sa drugim dijelovima Bosne i Hercegovine, ali i s Bečom. Danas je taj prostor ostao svjedok jednog prošlog vremena, a nekadašnja stanica je dio historijskog identiteta Bistrika.
Spoj tradicije i modernog
Ono što Bistrik čini posebnim jeste njegova arhitektura – stare bosanske kuće sa drvenim doksatima, mahalske avlije ispunjene cvijećem i kaldrmisane ulice koje vijugaju ka Trebeviću. U ovom dijelu grada još uvijek se mogu vidjeti nekadašnje austrougarske građevine, džamije i crkve koje govore o multikulturalnosti Sarajeva.
Jedna od najpoznatijih građevina u Bistriku je Franjevački samostan i crkva Svetog Ante Padovanskog, izgrađena 1882. godine. Ovaj samostan nije samo vjerski objekt, već i kulturno i obrazovno središte koje je kroz historiju imalo značajan utjecaj na društveni život Sarajeva.
Okolinu krasi i poznati Konak na Bistriku, renovirani i ukrašeni čardaci, revitalizirani objekti bosanske arhitekture, usklađeni s ostacima iz davnih vremena gradnje Otomanskog carstva.
Sa platoa nekadašnje željezničke stanice Bistrik, prema brdu, lijepo se vide naselja Toka Džeka, Mahmutovac, Hrid. Pogled na grad je predivan i vide se skoro svi dijelovi grada.
Stara željeznička stanica
Zgrada željezničke stanice Bistrik izgrađena je nakon što su austrougarske vlasti 1882. željeznicom uvezale Sarajevo sa Slavonskim Brodom i Budimpeštom. Tada se stvorila potreba da se sa Sarajevom povežu i istočni dijelovi BiH, gdje su, uz granicu sa Srbijom, bili stacionirani vojni garnizoni.
Tako je stvorena ideja o izgradnji tzv. Istočne pruge, prema Višegradu, odakle se preko Šarganske osmice moglo putovati dalje, za Beograd, Sofiju, Solun i Istanbul. Puštanje pruge u promet 1906. ozvaničeno je i otvaranjem zgrade stanice na Bistriku. Zgrada je bila tipiziran objekt, djelo arhitekata koje je plaćala država, potpuno jednaka staničnoj zgradi na Palama.
Nakon što je posljednji voz, popularni Ćiro ispraćen sa stanice početkom augusta 1978., zgrada je služila kao stambeni prostor. Nakon zatvaranja pruge, rodila se ideja da se u zgradi stanice otvori Muzej uskotračnih željeznica BiH s galerijskim prostorom i vanjskim eksponatima, ali za to nije bilo dovoljno novca. U oktobru 2020. započela je obnova koje je završena 2022 na Dan grada Sarajeva. U bistričkoj stanici otvoren je restoran i stalna muzejska postavka iz filma "Valter brani Sarajevo".
Pogled koji oduzima dah
Bistrik nudi jedan od najljepših pogleda na Sarajevo. Sa njegovih padina pruža se predivan panoramski prizor na Baščaršiju, Miljacku i gradske džamije i krovove. Posebno je magično u ranim jutarnjim satima kada se grad budi u magli, dok se sa Trebevića spušta svjež planinski zrak.
Bistrik danas – duh starog Sarajeva
Iako Sarajevo raste i modernizuje se, Bistrik je uspio sačuvati svoj šarm. Mnoge stare kuće su obnovljene, a brojne ulice još uvijek odišu nostalgijom za nekim prošlim vremenima. Mještani i dalje gaje duh zajedništva, a u mahalama se mogu čuti priče starijih Sarajlija o nekadašnjim vremenima.
Bilo da ste posjetilac koji prvi put otkriva Sarajevo ili Sarajlija koji želi prošetati kroz historiju, Bistrik je mjesto koje ne smijete zaobići. Njegove uske ulice, bogata prošlost i predivni pogledi na grad čine ga jednim od najautentičnijih dijelova Sarajeva.
