Njemački Savezni vrhovni sud (BGH) ponovo je otvorio veliku pravnu raspravu koja bi mogla imati ozbiljne posljedice za sve korisnike interneta. Pitanje je hoće li ad-blockeri biti zabranjeni. Radi se o slučaju koji poieče iz tužbe medijske kuće Axel Springer protiv kompanije Eyeo, tvorca popularnog dodatka Adblock Plus. Axel Springer tvrdi da blokatori oglasa ugrožavaju njihov poslovni model, a pritom i krše autorska prava jer interveniraju u način na koji se web stranice izvršavaju u pregledniku. Njihov argument temelji se na ideji da su HTML i CSS kôd zapravo zaštićen računarski program, te da ad-blockeri nezakonito mijenjaju njihove strukture u memoriji, uključujući DOM, CSSOM i rendering stablo.
Ovu tvrdnju ranije je odbacio sud u Hamburgu, no BGH sada smatra da je ta presuda bila manjkava pa je slučaj vraćen na ponovno razmatranje. Time se ponovo otvara pitanje može li se web stranica smatrati računarskim programom i jesu li intervencije ad-blockera u njen prikaz zaista protuzakonite.
Mozilla je reagirala upozorenjem kako bi odluka mogla imati dalekosežne posljedice, ne samo za blokiranje oglasa. Prema njihovom savjetniku za intelektualno vlasništvo Danielu Nazeru, korisnici često žele da preglednik ili ekstenzija promijeni način prikaza stranice iz sasvim legitimnih razloga, na primjer radi bolje pristupačnosti, testiranja pristupačnosti ili zaštite privatnosti. Ako bi ad-blockeri bili proglašeni protuzakonitim, mogla bi se ugroziti i cijela budućnost browser ekstenzija, a proizvođači preglednika mogli bi dodatno ograničiti mogućnosti svojih aplikacija.
BGH u svojoj odluci navodi kako se ne može isključiti da je bytecode, odnosno generirani kôd stranice, zaštićen kao računalni program te da bi izmjene koje pravi ad-blocker mogle predstavljati kršenje ekskluzivnih prava autora. Iako blokiranje oglasa zasad nije zabranjeno, ponovno otvaranje ovog slučaja znači da se ad-blockeri i njihovi korisnici nalaze u neizvjesnoj situaciji.
Sam proces mogao bi potrajati godinama, ali već sada postoji strah da će ovakva pravna nesigurnost djelovati kao „hlađenje“ tržišta, prisiljavajući developere ekstenzija da smanjuju funkcionalnosti, dok bi korisnici mogli izgubiti dio slobode u upravljanju vlastitim iskustvom pregledavanja interneta.